Vijenac 207

Zapisi

Arsen Dedić: HLADNI RAT

Zatvoreno posljednje šibensko kino

Otvoreno je oko 1963. Posljednji odigrani film je »Posljednja volja«. Po zatvaranju kina tu će se izgraditi kupaonice i gnjusilišta u korist Marine u izgradnji (do ljeta).

Zatvoreno posljednje šibensko kino

Kino Sloboda

Otvoreno 1929. u funkciji Katoličkog doma (do 1945.)

1946. otvoreno je Kino Sloboda.

1965. zatvoreno je.

Nakon toga je stovarište i dućan za prodaju žalobnih tepisona. Vidio sam ih.

Majka me vodila u Kino Sloboda. Ona je u životu vidjela

samo dva filma: Muka Isukrstova i (samnom) Zmajevo sjeme

(Pearl Buck).

Obnevidjelu od plača jedva smo je vratili kući.

Ali to je naša ulica — Težačka, Šibenskih glazbara.

Bio sam šibenski glazbar.

Omiljeni filmovi: Sin puka, Podvig obavještajca, Timur i

njegova četa, Tahir i Zuhra, Treći udar (drugih nema).

Dobro smo i ispali kako nam je bilo.

Sredinom devedesetih prostor Kina Sloboda vraćen je

Crkvi. Ponovo je Katolički dom.

Čuje se zasun.

ZATVORENO!

Kino Dvadeseti april (danas Odeon)

Zgrada u vlasništvu TLM-a.

Turoban prostor nadohvat moru.

Kino je otvoreno 1961.

Devedesetih se pretvara u multimedijalni hodnik.

Politički skupovi, dječja događanja...

Provjeren manevarski prostor za manekenke.

Čuje se zasun.

ZATVORENO!

Bilo je i pokusnih proboja u ljetna kina.

Igralište Partizana. Koji metar od moje kuće.

Kum 1.

Gabi kaže da je obitelj u pravu i da bi i ona tako.

Glazba — Nino Rota. Trebao sam studirati kod njega, ali moja obitelj

nije imala ni krajcara.

U vrijeme Dječjeg festivala između dviju kuća u Zagrebačkoj

ulici razapne se platno — kao jedro.

Djeca gledaju filmove.

Oni koji sjede na nižim stepenicama, sve filmove vide sa

obratne strane.

Kino Tesla

Otvoreno 1921. Vlasnik je gospodin Ivan Fulgosi.

1946. prisvojila ga je država.

1990. kino je zatvoreno. Aparatura, drvene stolice i ostalo

razneseno je bez tragova i živih svjedoka.

1990-2000. postaje alternativno vježbalište.

Krajem devedesetih sve rjeđe, jer su gušća kiša i rastresito

krovište učinili svoje.

Kino je samo sebe izlilo.

Ali kišilo je i ranije.

Gledali smo Put nade (P. Germi). Glazba Rustichelli.

Na nas je padala kiša. Ona je otvorila svoj mali kišobran.

(»Taj kišobrančić njen«). Gledali smo i dalje.

Sa svih strana urlici — zatvori ga!

Ali nježna družica se nije dala.

Gostuje Kinoteka. Prvi put vidimo Ekstazu i prekrasnu

H. Lamarr obnaženu na jezeru.

Dolazi veliki Svengali. »Ovaj zmija, deca proč, od repa

do glave... Ovaj zmija, deca proč, od glave do repa...«

Ona se ni do danas nije sabrala od čudesa, koja je nudio

Maestro.

Kad sam je posljednji put vidio?

Dolazi nepoznati apšisani opsjenar. Izvodi s nama

masovnu hipnozu. (Ali tko bi mene uspavao.)

Moja družica je zaspala. Jedva su je probudili i razdvojili

joj ruke.

Nema Krste, Nema Berta koji je svojim raskošnim, neobaroknim

rukopisom ispisivao naše filmske plakate.

Čuje se zasun.

ZATVORENO!

Kino Šibenik

Otvoreno je oko 1963.

Posljednji odigrani film je »Posljednja volja«.

Po zatvaranju kina tu će se izgraditi kupaonice

i gnjusilišta u korist Marine u izgradnji (do ljeta).

Posljednji put sam tu nastupio pred koju godinu.

Bila je proslava najstarijeg šibenskog čuda od

djeteta. Gospodin Mate Gulin je obilježio 40 godina

umjetničkog rada.

Čuje se zasun.

(vl. g. Šarić)

ZATVORENO!

Znači:

u budućnosti

djetinjstvo bez kina

kino bez doma

zavičaj bez kina

pervertiti

i jednokratni ljubavnici

svi ostaju bez

KINA

Vijenac 207

207 - 7. veljače 2002. | Arhiva

Klikni za povratak