Top Gun iznad Bosne

Iza neprijateljskih linija, red. John Moore

Što će se dogoditi kad neozbiljni navigator najavi svoj skori odlazak iz vojske? Njegov će ga nadređeni poslati u izviđački let u kojem će avion biti srušen. a on će se naći u pogibeljnoj situaciji te se, shvativši smisao vojničkog drila kojem je bio podvrgnut, preobraziti u ozbiljnog vojnika kojeg će zapovjednik, riskirajući vlastitu karijeru, pokušati spasiti. Naslonjen na stvarni događaj, scenaristički predložak filma Iza neprijateljskih linija ne donosi ništa novo u podžanr vojničkog filma. Svjestan da snima prema već mnogo puta viđenom obrascu, redatelj debitant John Moore pribjegao je principu dinamičke ravnoteže tj. da nas ne ostavi na suhom kad mu radnja iscuri kroz brojne rupe klišeja, bombardira nas vidnim i slušnim senzacijama koje najbolje odaju porijeklo njegova dosadašnjeg filmskog iskustva. Nakon prvih minuta filma i nekolicine usporenih i zamrznutih kadrova jasan je njegov spotovski background. Ipak treba istaknuti nekoliko uspjelih scena, poput sjajno snimljene eksplozije poteznih mina s usporenim prikazom udarnog vala, te lijepu fotografiju eksterijera. U moru često nametljive i preglasne glazbene podloge ne čudi da je jedna od slušno najdojmljivijih scena ona u kojoj prevladava tišina u kojoj se čuje samo disanje glavnog protagonista zbog zaglušenja koje je nastupilo nakon eksplozije u njegovoj neposrednoj blizini.

Najugodnije iznenađenje filma jest izbor Owena Wilsona za glavnu ulogu. Nakon niza komičarskih nastupa (zadnji koji smo imali prilike vidjeti bio je u Zoolanderu) isprva je teško prihvatiti ga u dramskoj ulozi, no kako radnja odmiče, tako i njegova tranformacija od neozbiljnog vojnika neprimjetno teče dočaravajući uvjerljivo lik uplašenog čovjeka u borbi za vlastiti život. U skupoj američkoj produkciji sudjelovala je i nekolicina hrvatskih glumaca (Igor Hajdarhodžić, Tarik Filipović, Goran Grgić i Filip Nola) nastupajući u malim epizodnim ulogama. Dok se za Owena Wilsona može reći da je svoj dramski prvijenac odradio korektno, to se ne bi moglo zaključiti za redatelja Johna Moorea, jer mu film često potone u vode naivne propagande američke vojske, što je publika prisutna na zagrebačkoj projekciji prepoznala isprativši film ironičnim aplauzom i odgovarajućim komentarima.

Goran Ivaniš