The Doors: Bright Midnight, Live in America

Oliver: U areni

Posljednji diskografski uradak Olivera nazionale svakako je rijetka poslastica domaće diskografije. Nastao kao proizvod koncerta u do posljednjega mjesta ispunjenoj pulskoj areni, dobrotvorno prikupljajući novac za gradsku bolnicu, spektakl je završio kao televizijski koncert, promotivni DVD i naposljetku kao dvostruki audio CD. Oliver Dragojević i brojni gosti snimili su album ispunjen hitovima, suvremenim aranžmanima i rijetko snažnim nabojem publike. Treba biti pošten i priznati kako zaista nije svakodnevna pojava gledati i slušati pjevače zabavne glazbe u raskošnoj produkciji i pred ovakvim auditorijem. Perverzna primjedba jest kako su Oliveru za ovakav veličanstven nastup mogli osigurati i pravi glasovir. Veliki, bijeli, s imenom. Dobro jutro, tugo, prvi su versi s albuma uz pomoć klape Fortunal, slijedi Brod u boci, fantastična verzija Picaferaja uz Tedija Spalata, Molitva za Magdalenu, Vanna u Ključu života i moj favorit U ljubav vjere nemam s Gibonnijem. Drugi CD počinje s Morskim vukom uz Tonija Cetinskog, a potom Dalmacija u pjesmi, pjesma o Dalmaciji ili dalmatinski melos. Dobro, nisu sve šaljive Nadaline, ima ovdje sjajnih ljubavnih poput Kad mi dođeš ti, Dva put san umra, Tko sam ja da ti sudim ili Gibonnijeva klasika Cesarice. Iskreno govoreći, voljeli more ili ne, bili kontinentalac ili pretpostavljali kulen ribi, ovaj album zaista biste trebali imati. Kakva je to kućna zbirka bez ponajboljeg izdanja ponajboljeg domaćeg predstavnika zabavne glazbe. I pritom zabavnom glazbom ne držim estradne pokušaje koji nas peru u većim naletima nego more Jadransko voljenu Dalmaciju. U areni, prst gore za Olivera.

The Doors: Bright Midnight, Live in America

Za sve koji još ne vjeruju da je Elvis mrtav i sigurni su da Jim Morrison negdje u pariškom predgrađu živi boemskim životom skriven od svijeta, čekajući trenutak povratka među poklonike, ovo je smisao života. Šalu na stranu, CD ograničene naklade, s četrnaest pjesama snimljenih na osam različitih koncerata, sasvim je neuobičajeno i vrijedno izdanje namijenjeno svima koji su The Doors doživljavali kao sjajan bend, autorskih dometa pjesnika kakvih u rocku možemo nabrojiti na prste jedne ruke. Piratska izdanja, takozvani bootleg-albumi, nerijetko i kultnog statusa, ipak se ne mogu nositi s pravim snimkama snimljenim na osam-kanalnim magnetofonima. Dokumentaristička vrijednost zabilježbe koncertne aktivnosti perjanica američkog rocka neprijeporna je. Ovdje je riječ o sjajnom izboru pjesama i gradova. Light My Fire uvodi nas u dobro znanu dorsovsku atmosferu, Bellowing Roadhouse Blues iz Madison Square Gardena neuobičajena je verzija klasika, a medley Love Me Two Times, Baby Please Don't Go i St James Infirmary već je rijedak primjer i kolekcionarima. Jim Morrison u iznimno dobroj je formi, a ekipa Ray Manzarek, Robbie Krieger i John Densmore u naponu sviračke snage. Izbor pjesama je od klasika Doorsa, prema blues-legendi Dixona i Burnetta do Kurta Weilla i Bertolda Brechta u Alabama Song (Whisky Bar). Osobni izbor možda bi krenuo prema bluesu Been Down So Long, na koji se nastavlja epska The End, no to je stvar osobnog ukusa. Dakle, za razliku od gomile prevara u svijetu glazbenih iluzija, album The Doorsa sniman na osam koncerata po Americi svakako je zaslužio ulazak u svaku iole ozbiljniju kolekciju rock-povijesti.

Aleksandar Kostadinov