Segmentarni pristup

Luko Bradarić, Zapisi iz lapadske prošlosti, Matica hrvatska Dubrovnik, 2001.

Kada bi svaki dan izašla jedna knjiga o Dubrovniku, čini se da bi trebalo mnogo, mnogo godina da se spomene sve. I ljudi, i sam Grôd, i predjeli oko njega, građevine, crkve, more...

Jedan od takvih segmentarnih pristupa jest i knjiga Luka Bradarića Zapisi iz lapadske prošlosti. U njoj on opisuje poluotok Lapad, koji je 948. godine rex Dalmatiae et Croatiae Stjepan uz još neke predjele oko grada darovao Dubrovniku, razgaljen vrlo gostoljubivim dočekom Dubrovčana. Bradarić opisuje Montovjernu, Gospino polje, Goricu, Opuh, Sumartin i svoj čitki i jasni rukopis potkrepljuje brojnim primjerima citirajući povjesničare ili, da skratim, ljude od kulture koji su se bavili Dubrovnikom. Taj neumorni tragač, sada već u devedeset i četvrtoj godini marljivo je premetao papire po arhivima ne bi li stvorio što dojmljiviju priču, jer ovo se djelo čita lako i ne treba ga se libiti nitko, pa čak ni povjesničar od struke. Zašto? Jer Luko Bradarić pruža podatke, činjenice i navodi gdje ih je našao i podastire za buduća istraživanja i provjere.

Dakle, ova knjiga nije pisana kao znanstveno djelo, no ona jest i znanstvena i popularna. O znanstvenom djelu svjedoči bogati popis literature, a o popularnom već spomenuti njegov pitki stil pisanja koji, čini mi se, uvijek ostavlja čitatelju ili, bolje reći, proučavatelju, prostor za ispravak krivog navoda.

U poglavlju o Lazaretu on piše i o brodovima pa tako spominje i englesku riječ argosy, koja je označavala određeni tip jedrenjaka koje su gradili Englezi, a koje spominje i William Shakespeare.

Spominje i vile i ljetnikovce, od kojih je najljepša priča o vili Flora, koja je bila u vlasništvu slikarice Flore Jakšić Martinović. U knjizi on izvlači i pjesme koje opisuju njegov kraj — najčešće Iva Vojnovića.

Ipak, najveći znanstveni trag za sve istraživače povijesti, a to su i etnolozi i sociolozi, ponajprije je njegov popis objavljen u knjizi kao dodatak Arhivalije Župe sv. Mihajla. U njemu on po godinama navodi Matice rođenih, Matice krizmanih, Matice vjenčanih, Matice umrlih, Knjigu obraćenika, Župne protokole, Župne spise... Golen posao koji znanstveniku olakšava rad i vodi ga ravno na mjesto njegova istraživanja.

Luko Bradarić napisao je zanimljivu i vrijednu knjigu o svome kraju. Nije se zapleo u polemike ni u procjene, nego je iznio činjenice. A to danas malotko zna. Zato je ovu knjigu lako pročitati i zato je vrijedi pročitati.

Krešimir Blažević