Vijenac 207

Film

PREPORUKE

Tko je ovdje lud?, red. braća Coen

slika

Ekscentrična, pikarska komedija braće Coen, koja i u priči i u inspiraciji emulgira njihov tipični, pomalo groteskni, eklekticizam. Naime posve hirovito unakrsno spajaju dvije kontrastne mitologije — onu antičku grčku — djelo je inspirirano Homerovom Odisejom (čak je i glavni junak — u šarmantnoj izvedbi Georgea Cloonyja — imenovan po njemu, u anglosaksonsko-latinskoj varijanti — Ullysses iliti Uliks, a on i njegova družina susreću se i s autorski iščitanim i miljeu prilagođenih inačicama Sirena, vračeva, čak i Kiklopa) i južnjačku američku tradiciju, u najboljoj maniri mjuzikla Busbyja Berkleya i (doduše crno-bijelih) fotografija Dorotheje Lange (svijeta prljave djece, trošnih daščara i pjesama uz rad), koje je izvrsno uklopio, davši im kamerom prekrasnu starinsku patinu, Roger Deakins. Pritom je pomno odabrana tradicionalna glazba — western-country, blues, bluegrass, puno više od ugodne pozadine i gotovo dobiva mjesto lika u radnji — postaje živuća prisutnost; što sve rezultira iznimno toplim i iskričavim, a uz Velikog Lebowskog i Čovjeka koji nije bio tamo, možda i Coenovskim najboljim ostvarenjem.

U ime pravde, red. James Gray

slika

Vrlo dobra komorna krimi-drama, koja se u već ustaljenom trendu tarantinovske citatnosti maksimalnog nasilja radije naslanja na staru Coppolinu i noirovsku školu, te shodno tome i akcentuira opservacije karaktera i njihovih međusobnih odnosa a ne samu vanjsku formu. Stoga dobivamo film (redatelja i scenarista Jamesa Graya, potpisnika i debitantske mu Male Odesse) i dojmljive intimističke fotografije Harrisa Savidesa (snimatelja Fincherove Igre) kao i pamtljivih glumačkih kreacija.

Savides nas pritom, inteligentnom uporabom sjenovitih filtriranih žarulja kroz odškrinuta vrata ili počesto iz daljine (zaodijevajući sve starinskom zlatastom nostalgijom), čini izravnim promatračima zbivanja; u miljeu podzemnih željeznica kao svojevrsnog urbanog bojišta obiteljskih trauma i klanskih ratova.

Mark Wahlberg iskazuje i ranjivost i neuglađenost, Joaquin Phoenix smislenu dvoličnost, a i ostale glumačke veličine (James Caan, Ellen Burstyn, Faye Dunaway, Charlize Theron), svoj su posao odradile više ili manje solidno.

Katarina Marić

Vijenac 207

207 - 7. veljače 2002. | Arhiva

Klikni za povratak