Najvažnija je Matičina samostalnost

Najvažnija je Matičina samostalnost

Željeli bismo da ova Matica, koja je osnovana prije 160 godina, bude središnja Matica i da svi ogranci budu najčvršće vezani za Maticu hrvatsku, da ona ima jednog predsjednika i tri potpredsjednika i članove upravnog odbora. Ogranci i odjeli dijelovi su središnjice, djeluju u zajednici s njom, za iste ciljeve, istim sredstvima, ali u svojim sredinama i prema onome što im je bliže u njihovu radu. Trebalo bi se vratiti na iskonske odredbe Matice hrvatske. Zakon o udrugama Maticu je jako oštetio

Što biste rekli o vremenu koje ste proveli kao predsjednik Matice hrvatske? Koji je bio vaš glavni cilj i smatrate li da ste ga uspjeli ostvariti? Jeste li uvijek imali potporu za svoje ideje ili ste se suočavali s otporima?

— Šest godina mojega predsjednikovanja u Matici hrvatskoj uskoro, za nekoliko mjeseci, završava; to su tri puna mandata i još nekoliko mjeseci prije Izborne skupštine 1996. Vrijeme koje smo u Matici prošli isto je vrijeme u kojem je Hrvatska bila u stalnim mijenama, i za svakom mijenom osvanulo je nešto novo, gdje je trebalo promisliti prošlo i sadašnje za buduće. Stalno u nekoj živoj magli, gdje se trebalo odrediti prema mnogim bitnim pitanjima. Upravo zbog toga što je Matica hrvatska najstarija ustanova, ne samo izdavački zavod, trebalo je poraditi na tome da na mnogim područjima kulture i prosvjećivanja budemo prethodnici, jer imamo mandat brojnoga članstva Matice hrvatske. U sva tri mandata imao sam potporu i u Predsjedništvu i u Upravnom odboru za one ciljeve koje je valjalo postići, a to je da se stvori čvrsta, jaka veza Matičinih ogranaka u Hrvatskoj i svagdje gdje Hrvati žive i da u Zagrebu Matica hrvatska bude snažno okupljalište svih ljudi dobre volje, onih kojima je sudbina Hrvatske na srcu i u pameti, to jest onih koji žele raditi na programima Matice hrvatske i u našim odjelima, te da ti odjeli budu onaj živi organizam koji će se brinuti o kulturi, književnosti, znanosti, umjetnosti — odnosno da se te vrednote prošire na cijelo područje Hrvatske.

Može li Matica hrvatska biti nešto kao Goetheov institut ili British Council, kao što neki sugeriraju?

— Prigovor nekih jest bio ranije, a čujemo ga i danas, da Matica hrvatska ne bi trebala biti prosvjetna ustanova, da bi ona trebala biti nešto kao što je Goetheov institut, Francuski institut ili British Council, ali dok god mi tek stajemo na vlastite noge nakon mnogih godina zabrane djelovanja, te na neki poseban način ustajemo na novi život, stvarni preporod u središnjici i u ograncima, mi se najprije moramo odrediti prema sebi. Goetheov institut, Francuski institut, British Council, bez obzira što nisu vladine institucije, jesu državne ustanove i njihov golemi pogon u vlastitoj zemlji i u svijetu u potpunosti podupiru država i bogati sponzori, jer na takav način najbolje ostvaruju ciljeve kulturne dominacije svijetom. Matica hrvatska nije nikada mogla, pa ne može ni danas, računati na novac kojim bi takvu djelatnost mogla ostvariti. Mi tek otvaramo konzularna predstavništva u svijetu. Ono što smo imali prije rata, pojedine kulturne udruge i institucije, danas održavamo gotovo na hibernizaciji. Od trenutka samostalnosti Hrvatske mnogi su se procesi okrenuli na nepredvidljiv način i treba naći pravi način da društva i ustanove ostanu na životu i da uzmognu djelovati: kulturna društva, pjevačke udruge, amaterske družine. Zaživjeli su, uspješno se nose samo karnevali.

Kada bismo htjeli djelovati kao, primjerice, Goetheov institut, potrebno bi bilo imati ne samo mnogo novca, nego mnogo ljudi koji bi u tim ustanovama radili. Pitamo se kako širiti hrvatsku kulturu u Njemačkoj ili u Francuskoj — a zapravo nismo se još odredili ni prema vlastitoj kulturi i kulturnoj baštini i mnogočemu drugome. Matica je uvijek na usluzi ministarstvima za svaku kulturnu djelatnost, u nas i u svijetu, ali njezina samostalnost je ipak važnija od nekih mogućih trenutačnih ili neizvjesnih ciljeva.

Kolika je bila važnost izdavaštva kao jedne od osnovnih djelatnosti Matice hrvatske, čak i dok je ona bila zabranjena?

Po naravi sam tradicionalist, uvijek gledam i promišljam što su prije mene drugi napravili, da bi moj korak bio za pedalj uspješniji u vremenu koje je samo moje. Također i u sferi nakladništva. Sreća je za Maticu hrvatsku što je nakon zabrane njezina rada imala svoj Nakladni zavod, koji je u izdavaštvu zamijenio Maticu hrvatsku. Ne treba zaboraviti da je u tim vunenim vremenima izašlo mnogo knjiga, koje su, možda više u inozemstvu nego ovdje, snažile nacionalnu svijest naše brojne emigracije, da su stizale u lektorate našega jezika diljem svijeta i u javne knjižnice brojnih sveučilišta. Izašle su knjige koje su bile na liniji programa Matice hrvatske. Kad se Matica hrvatska postavljala na čvrste noge nakon 1990, trebalo je poraditi i na njezinu izdavačkom planu. Mislim da je u godinama kad su brojni veliki nakladnici u Hrvatskoj, zbog loše i neprimjerene privatizacije, zajedno s knjižarama propali, uloga Matice hrvatske i njezina nakladničkog djelovanja bila od iznimne povijesne i kulturne važnosti za cijelu Hrvatsku. Naše knjige uvijek su bile prepoznate kao zrela ostvarenja i na području književnosti, znanosti, umjetnosti i dobivale su brojne nagrade u zemlji, a neke i u inozemstvu. Dobili smo više od dvadeset velikih nagrada u posljednje tri godine. Više nego nekoliko nakladničkih kuća zajedno. Napor utrošen u izdavaštvo nije bio uzaludan, nego se pokazao uspješan i prepoznatljiv je kao veliki prilog izdavaštvu Hrvatske, što je Matica hrvatska i inače uvijek predvodila.

Koji izazovi čekaju Maticu hrvatsku u budućnosti? Što bi po vama trebale biti njezine ključne aktivnosti u sljedećem razdoblju?

— Ono što je posve novo i što će, vjerujem, pokrenuti novi intenzitet djelovanja Matice hrvatske jest njezina nova zgrada, koja će sigurno značiti uspješnije predstavljanje brojnih kulturnih djelatnosti Matice hrvatske: predstavljanje knjiga, različita predavanja, glazbene programe, izložbe u Galeriji Matice hrvatske. Kroz Maticu dnevno i danas prolaze stotine različitih ljudi, ali kad bude izgrađena naša zgrada i osposobljena za rad velika dvorana, vjerujem da će Matica hrvatska biti onaj živi organizam za sveukupne djelatnosti, za predavanja, kazališnu djelatnost, bit će to važan prinos kulturnoj ponudi Zagreba. Budući da smo mi neprofitabilna organizacija, nama je i teže, ali i lakše raditi. Nama je potrebna jaka organizacija da Matica bude prepoznata kao ognjište oko kojeg će se okupljati svi kulturni radnici i oni kojima je stalo do kulture, bez obzira na stranačke, idejne, vjerske ili kakve druge pripadnosti, likovni umjetnici u galeriji, a mladi glazbenici na svojim vježbama i koncertima. To je veliki pomak prema onome što smo naslijedili. U Matici se danas okuplja srednja i pretežno starija generacija, to jest oni koji su Maticu u djetinjstvu, u mladosti i u zrelom dobu doživljavali kao jasan i prepoznatljiv znak hrvatskog identiteta, ali se u Matici danas sve više okupljaju i mladi, srednjoškolci i studenti na predavanjima, koncertima, izložbama, tu su prisutni i prijatelji glagoljice, itd.

Kako bi Matica trebala privući mlade ljude u svoje redove?

— Na nama je sada još jedan važan zadatak: otići u srednje škole, izvan Zagreba, ali i na fakultete, da još više mladih ljudi prepozna Maticu kao prostor za svoje djelovanje, kao ustanovu koja misli na njih i koja im može pomoći. Mladi ljudi svih naraštaja sutra trebaju preuzeti sve naše dužnosti na svim područjima kulture i obrazovanja. Na tome stalno radimo, ali isto će tako morati raditi i buduće uprave Matice, jer to je doista velika potreba: objediniti i poduprijeti sve koji po naravi svoga posla — a to su ponajprije učitelji, nastavnici, profesori a zatim i znanstvenici — rade na tome da se promijeni lice Hrvatske, te da sa svim ljudima dobre volje učine Hrvatsku zemljom u kojoj se lijepo, ugodno, dobro i prosperitetno živi. Depolitizacija mladih urodila je prestankom zanimanja za neke kulturne djelatnosti, ali Matica hrvatska to ne može prihvatiti kao normalno stanje. U Matici su mladi počeli izdavati svoj časopis »Zor«. No, kao da je nastao neki nesporazum. Isticali smo da taj časopis mora doći u ruke mladih, zato neka ga prodaju ili razdaju, ali nama u skladištu ne treba. Čini se da su se mladi, koji su startali u tom časopisu, umorili, a na polju kulturnih djelatnosti ne smijemo se umoriti. Nakon svakog uspjeha mora doći sljedeći, veći uspjeh. To očekujemo!

Na kojem vam se području čini da je Matica postigla najveće uspjehe otkako ste vi predsjednik?

— Kao Matica hrvatska smo počeli ni od čega: od zabrane do obnove put je bio težak, i nicali su brojni prijepori među starim članstvom. Za vrijeme kratkoga mandata gospodina Petra Šegedina, zatim nakon šest godina mandata Vlade Gotovca, eto sada još mojih šest, trebalo je Maticu hrvatsku obnoviti tako da se nadoknade izgubljene godine i da ona zaživi kao središnja kulturna ustanova u Hrvatskoj. To je bio veliki napor, a dosadašnje uprave uspješno su ga provele. Izdavaštvom smo postali prepoznatljivi u Hrvatskoj, posebice stoga što su neki tradicionalni izdavači nestali sa scene, a Matica hrvatska i Nakladni zavod upravo su zbog toga pojačali svoju nakladničku djelatnost boreći se uvijek iznova za čitateljstvo koje traži i očekuje nove i zanimljive knjige. Osim Matice — središnjice — razvilo se izdavaštvo u cijeloj Hrvatskoj okupljeno oko Matičinih ogranaka. Ono što je davno bilo posijano kao djelatnost u ograncima s njihovim izdavaštvima i s časopisima, također je znak ovoga vremena. Matici su, naime, vraćeni časopisi koji su i prije bili njezini, jer su se razvili u krilu Matice hrvatske, od Dubrovnika do Rijeke, od Zadra do Osijeka, ali i drugdje, a onda i u novim sredinama, u Bosni i Hercegovini. Naši časopisi zrače onom djelatnošću koja je tamo najpotrebnija. Izdavačka djelatnost ogranaka, s kojom ponekad nismo zadovoljni, znak je našeg vremena, i odraz sredine u kojoj se okupljaju i suradnici i čitateljstvo. Kad su nestali SIZ-ovi s društvene pozornice u Hrvatskoj, na terenu su ostali samo ogranci Matice hrvatske koji okupljaju ljude i rade na kulturnom polju. To je ono što treba prepoznati, cijeniti i potpomoći. S druge strane, SIZ-ovi i njihovi činovnici bili su plaćeni od države. Naši ljudi u ograncima — udrugama uglavnom nisu. Mi dobivamo daleko manje nego što dajemo ovom društvu, ovoj kulturi. Odlika je Matičina rada: mnogo volonterskog rada i djelovanja, jednako u Zagrebu kao i u gradovima gdje je Matica hrvatska agilna, gdje je našla načina da se istakne, da okupi članstvo, da se prepozna i nametne kao snažan činilac na kulturnom polju.

Namjeravate li se ponovno kandidirati za predsjednika?

— Svoj rad u ovih šest godina u Matici nastojat ću zaključiti do Glavne izborne skupštine. Odlučio sam da se neću kandidirati, da moram prepustiti mjesto drugima. Mislim da je danas lakše raditi u Matici nego što je bilo meni, kad sam prihvatio mjesto potpredsjednika, a zatim i predsjednika Matice hrvatske.

Namjeravate li nakon isteka mandata i dalje ostati angažirani u Matici?

Ostao bih i dalje u Matici kao član Upravnog odbora, ako budem izabran. Nastojat ću svoje iskustvo dobro iskoristiti i ponuditi drugima. S druge strane — radnih dugova, ono što sam ja dužan napraviti kao znanstvenik, ima golem broj. A i služba na Fakultetu ostaje, a ona je za mene uvijek bila veoma, veoma važna. Bez obzira što ja u posljednjih desetak godina, i više, prosječno dnevno napišem karticu teksta, do sada to nisam uspio sabrati, urediti, ukoričiti. A to je zapravo svake godine jedna knjiga! Da ne govorim o intervjuima, kojih ima svake godine desetak i kojima redovito reagiram na važne društvene i kulturne teme. To je ono što me čeka nakon lipnja ove godine.

Ne samo kao predsjednik, nego i kao potpredsjednik Vladi Gotovcu, bio sam gotovo stalno negdje na terenu. U Matici sam na dužnosti od njezine obnove, a to je gotovo dvanaest godina. Bio sam u Upravnom odboru 1971, kad i mnogi moji ugledni profesori nisu bili izabrani. Smatralo se tada da mlađi naraštaj treba ponijeti teret poslova Matice hrvatske. To se nažalost nije ostvarilo, Matičin rad bio je zabranjen 1972, ali kad je bilo omogućeno ponovno raditi, angažirali smo se u potpunosti.

Hoće li sadašnje predsjedništvo predložiti neke kandidate ili će to biti prepušteno slučaju?

— Ne bi bilo dobro da tako važna odluka, izbor predsjednika Matice hrvatske, bude prepuštena slučaju. Ne zato što se bojimo nekih kandidata koji bi došli na čelo Matice i s kojima mi ne bismo možda bili zadovoljni. To gotovo da se ne može dogoditi, nego je dužnost ove uprave da pripremi skupštinu, da ukaže na vrijedne članove za sva tijela koja će voditi Maticu hrvatsku, predsjedništvo i upravni odbor u sljedećem mandatu. Pripremljena su i nova pravila Matice, a jedan od prijedloga bit će da se više ne bira predsjednik na dvije, nego na četiri godine. Svojedobno sam predlagao da se one godine u Matici hrvatskoj kad se ne održava izborna skupština održi sabor Matice hrvatske, gdje bi došli čelnici i članovi iz ogranaka. No, za tako velik posao u Matici nas nema dovoljno.

Omogućuje li vam angažman u Matici hrvatskoj da se primjereno bavite znanošću i studentima?

— Mi smo u predsjedništvu na tzv. časnoj dužnosti, nismo plaćeni u Matici hrvatskoj. Angažirani smo najprije na Sveučilištu kao nastavnici; tamo smo plaćeni za svoj posao. Ja sam k tome u ranim godinama bio nastavnik i u Puli i u Mostaru, predavao na Zagrebačkoj slavističkoj školi, koja je bila, doduše, u ljetnim mjesecima, ali za sve to trebalo je mnogo rada i odricanja. U godini ima toliko znanstvenih skupova, a očekuje se da ću se ja tamo pojaviti s referatom. Ne govorim o studentskim ispitima, magisterijima i doktoratima, što je na neki način ispred moga rada u Matici, iako nije bilo dana kad nisam bio u Matici sat-dva, odnosno onoliko koliko je bilo potrebno. U ograncima Matice hrvatske na terenu očekuju da predsjednik bude s njima na izbornim skupštinama, predstavljanjima knjiga, na svečanostima, da kaže koju riječ i sl. Dužnost je predsjednika biti svagdje, gdje god ima volje za radom. Na ovoj je upravi da pripremi izbornu skupštinu i da ona protekne onako kako je najbolje za budućnost Matice hrvatske.

Kad će predsjedništvo ili upravni odbor izaći sa kandidatima?

— Još nismo s tim gotovi, taj posao je u tijeku i među članovima Matica hrvatske javlja se interes da utječe na čelništvo svoje ustanove. Uvijek ima želja za angažiranjem u Matici, ali u trenutku kad se treba pripremiti za kandidaturu mnogi odustaju, nisu voljni prihvatiti taj izazov i odgovoran posao, jer je to posao s ljudima, a s ljudima je najteže raditi.

Novac koji Matica dobiva od države je smanjen, a ove godine Matičini su vlastiti prihodi od iznajmljivanja dijela zgrade prikazani kao davanje, dakle uključeni u proračun?

— Po tome smo ove godine dobili više nego lani, a zapravo smo dobili deset posto manje nego prošle godine. Prošle pak godine dobili smo 25 posto manje nego godinu prije. Pokušali smo se izboriti za isti iznos i preko Odbora za kulturu u Saboru, no proračun je bio fiksan i nismo to uspjeli. Matica hrvatska zbog toga neće manje raditi i imati manje programa. Ona će raditi kao uvijek koliko je to uopće i najviše moguće. Naša djelatnost najčešće ovisi o našoj dobroj volji, a te dobre volje uvijek ima, samo je uvijek bolje da i oni koji iza nas stoje financijskim i drugim sredstvima to i prepoznaju, jer na takav način oni pomažu kulturi Hrvatske, ne samo mi. Matica hrvatska je ustanova i dio novca mora se trošiti za njezin tzv. hladni pogon, no u Matici je premalo ljudi koji mogu prihvatiti izazov za sve one potrebe koje se otvaraju svakim danom, na svim područjima kulture. Kad pogledamo što je napravljeno, možemo i moramo biti zadovoljni s onim što je Matica učinila u ovom razdoblju.

Što mislite da je razlog smanjivanju državne potpore?

— Ne bih htio biti zločest, ali sve one tradicionalne nacionalne ustanove hrvatskog naroda kao da su malo gurnute na stranu; na margini su društvenog interesa. To nije samo problem ove vlasti, nego i inozemnih pritisaka i svih onih koji bdiju nad nama da se, nedajbože, u nas ne pojavi neki nacionalizam ili šovinizam. Nas će stalno netko nadzirati na tom polju jer za mnoge je kulturno djelovanje isključivo nacionalno, a za premnoge je nacionalno odmah i nacionalističko. Smatram da je to samo prijelazna dječja bolest i da velike nacionalne institucije, bez obzira na svoju časnu starost, svojim članstvom, svojim djelovanjem, jesu mlade i mogu se uspoređivati s djelovanjem najmlađih ustanova, a cjelokupno je to djelovanje kulturno i korisno vlastitu narodu, susjednim narodima i svijetu. Često ističem, i ponavljam, da Matica hrvatska nije bila miljenicom ni jedne vlasti. Često nam prigovaraju da smo za vrijeme HDZ-a bili bliski s tom strankom i vlašću, meni često prigovaraju da sam čak članom te stranke, ili barem da za nju radim. Nisam članom ni jedne stranke, niti sam ikad bio. Da sam bio članom te stranke, moja karijera bila bi potpuno drukčija. Nuđeno mi je vrlo ugledno mjesto, ali ja ga nisam mogao prihvatiti.

U ovih šest godina nije bilo ni jedne slične ustanove koja je kao Matica reagirala na mnoge poteze i propuste vlasti, od PDV-a na knjige, od Zakona o udrugama, o tajkunizaciji, o slobodi medija, protiv antisemitizma. Stalno smo bili živi glas kulture u Hrvatskoj i ništa nam se ne bi smjelo prigovoriti u tom smislu. Činjenica jest da Matica mora čuvati svoj načelan nepolitički angažman; sa svim politikama ćemo surađivati na korist svog naroda, ali ne bismo se dali zagrliti ni od koje politike.

Stvara li Matici problem činjenica da se sav njezin novac više ne nalazi na njezinu računu nego u državnoj riznici, čime su i Matičini vlastiti prihodi na državnom računu?

— Ne znam o tom poslu mnogo. Nadam se i vjerujem da to neće Matici ni mnogo štetiti. Naša se državna uprava nikada nije mogla pohvaliti da je bila jako savršena, ni u onim vremenima kad je bilo mnogo mirnije, npr. za vrijeme Austrije. Čini se da se sustav tek uhodava i da će doista na početku biti nekih teškoća. Vjerujem da će se sustav uhodavati i da će doći do pune funkcionalnosti i da će onda i nama i drugima ići lakše. Sigurno ima razloga za takav način financijske kontrole. Ali kao i svagdje i uvijek, bacaju se mreže za velike ribe, a uhvate se ribice. Velike ribe trgaju mreže na drukčiji način nego mi koji se brinemo o svakoj kuni, svakoj knjizi, svakom prihodu.

Mislite li da taj sustav državne riznice ne bi trebao vrijediti za ustanove i udruge koje su samostalne?

— Znam da je zakonodavac dobro mislio. Zakonodavac ima iscrtana polja vrlo egzaktno, tvrdo i jasno, uhodava se s vremenom, pravi male pogreške, ali ih nastoji ili pokušava mijenjati, odnosno popravljati sustav. Vjerojatno će to tako i ovdje biti. Ne znam kako će sve to funkcionirati, a vjerojatno ne znaju za sada ni tvorci sustava. Ali kad se sustav bude uhodao, svima će dobro krenuti.

Kako vidite važnost djelovanja Matice hrvatske u Istri?

— Matica hrvatska u cijeloj je Hrvatskoj, u Zagrebu i u svim županijama i gradovima, prisutna i njezino je djelovanje vrlo važno za sve hrvatske krajeve. U Istri je njezina djelatnost još važnija i zbog specifičnih prilika kroz koje je Istra prolazila u 19. i 20. stoljeću. Zanimanje Matice hrvatske za Istru oduvijek je bilo veoma naglašeno. Ono što se događalo s našim narodom za vrijeme fašizma i poslije kao da je zaboravljeno, ali tragovi u mentalitetima ostaju na svim područjima kulturnog i društvenog života. Povijest se može zaboraviti, ali ono što su godine, politički sustavi, tiranija i voluntarizam ostavili, to se ne može izbrisati, to živi i danas. Upravo je zbog toga i naša želja i nastojanje da udruge Matice hrvatske budu svagdje živa središta kulturne djelatnosti, ali to često ovisi o dvojici, trojici zauzetih pojedinaca koje treba pronaći, usmjeriti i izabrati te poticati da dobro rade. Kako se politika miješa u sve pore našega života, ona često kvari odnose među ljudima, a katkada i među članovima Matice. Ne želimo da netko po političkoj liniji u Matici ikad bude označen. U Istri nam je djelovati još s posebnom pažnjom i brigom. Tamo se udruge okupljaju, nekad više, nekad manje, surađuju na zajedničkim projektima. Kad bi to barem bilo snažnije i prepoznatljivije!

Želi li Matica hrvatska danas stranačke ljude u svojim redovima?

— Mi u upravi Matice ne smijemo, prema našim pravilima, imati vođe stranaka u redovima Matice, jer to ne bi bilo dobro, ali član bilo koje stranke uvijek je dobrodošao u Maticu hrvatsku, kao i onaj koji nije član. Mi ne dijelimo članove Matice hrvatske po političkom uvjerenju. Protiv toga sam da se govori protiv bilo koje stranke. Svaki onaj koji je voljan djelovati u nekoj stranci dio vlastite slobode predaje toj stranci, i to je dobrovoljno žrtvovanje dijela svoje slobode. Tu žrtvu ja poštujem, ali ja je nisam spreman podnijeti i time ne smatram sebe ni većim ni boljim, nego želim u potpunosti sačuvati prostor svoje slobode.

Spremaju li se još neke promjene u Matici, osim produljenja predsjedničkog mandata?

— Željeli bismo da ova Matica, koja je osnovana prije 160 godina, bude središnja Matica i da svi ogranci budu najčvršće vezani za Maticu hrvatsku, da ona ima jednog predsjednika i tri potpredsjednika i članove upravnog odbora. Ogranci i odjeli dijelovi su središnjice, djeluju u zajednici s njom, za iste ciljeve, istim sredstvima, ali u svojim sredinama i prema onome što im je bliže u njihovu radu. Svi ogranci moraju sudjelovati u radu središnjice, kao i dosada. U ograncima — udrugama mi ne biramo njihove predsjednike ni članove uprave, ali oni biraju dužnosnike ovdje, i ta subordinacija morala bi biti potpuno jasna i čista. Trebalo bi se vratiti na iskonske odredbe Matice hrvatske. Zakon o udrugama Maticu je jako oštetio.

Jeste li čuli za prijedlog da se donese zakon o Matici hrvatskoj?

— Oduvijek je postojala ideja o tome da se o Matici donese zakon na saborskoj, državnoj razini, no može Matica hrvatska i bez tog zakona. Kad se god povelo pitanje o tome da li bi trebalo donijeti zakon o Matici hrvatskoj, ljudi iz uprave bojali su se da bi time ona možda bila malo stegnuta u svojoj autonomiji. Moramo paziti da tako ne bude, ali može se sastaviti i donijeti zakon po kome ta autonomija nipošto ne bi bila stegnuta ili ukinuta. Članovi biraju cijelu upravu i u Matici hrvatskoj nema postavljanja nijednoga člana, već su svi na svoja mjesta došli izborom, a to tako uvijek mora biti, bez obzira što se ubuduće bude događalo. Moguće je — kad bi postojao zakon o Matici hrvatskoj — da bi i u okviru svoje djelatnosti ona bila sigurnija, što znači djelotvornija, a to bi sigurno bilo dobro.

Možete li se osvrnuti na izdavačku djelatnost Matice hrvatske, konkretna izdanja u posljednje vrijeme? Koliko ste zadovoljni njima, a koliko časopisima i novinama?

— Matica hrvatska uvijek je bila središnja nakladnička kuća u Hrvatskoj. Postoje i druge kuće, od kojih su neke objavile doista golemu količinu knjiga, ali Matica je oduvijek bila prva, najstarija i tiskala je i u hrvatski narod poslala gotovo cjelokupnu hrvatsku beletrističku literaturu u devetnaestom, a dijelom i u dvadesetom stoljeću. Izdali smo silan broj vrhunskih znanstvenih knjiga, ali i poezije i proze. U tom pogledu Matica je hrvatska u prednosti pred svim drugim ustanovama. Hrvatska akademija prednjači u znanosti, ali u propagiranju znanosti Matica hrvatska imala je oduvijek posebnu i vrlo jasnu zadaću. Tako je i sada. U okviru tih djelatnosti potpuno nam je jasno da Matica hrvatska mora biti ona nacionalna ustanova gdje će se objavljivati djela koja su temeljna za našu kulturu: književnost, znanost, umjetnost — kulturološka izdanja — sve što promiče dobro i lijepo u našem narodu.

Ona djelatnost koja podliježe vremenu, a to su časopisi, uvijek su bili vezani uz vrijeme i u okviru te djelatnosti Matica hrvatska među nakladnicima u Hrvatskoj oduvijek prednjači. U Zagrebu ona ima dva časopisa i jedne novine: »Kolo«, »Hrvatsku reviju« i »Vijenac«. Sa ta dva časopisa, osobito s novim uređenjem »Hrvatske revije« ona je doista na tržištu časopisa prepoznatljiva, posebice stoga što okuplja velik broj mlađih članova. Što se tiče »Vijenca«, novina za književnost, umjetnost i znanost, mislim da se su one tako profilirale da su prepoznatljive kao najbolje novine za kulturu u Hrvatskoj. To ne govorim samo kao predsjednik Matice hrvatske, nego kao čitalac, a govorim i zbog odjeka koje imamo na tržištu ideja. »Vijenac« želi stalno okupljati mlade, jer onoliko koliko mladi budu surađivali u »Vijencu«, toliko će poslije surađivati u svim književnim i kulturnim djelatnostima Matice hrvatske. Upravo zbog toga uloga je časopisa i novina velika. Matica hrvatska u ograncima izdaje brojne druge časopise: u Sisku, Dubrovniku, Osijeku, Rijeci i brojim drugim ograncima. Kad bi se ta djelatnost ukinula, u Hrvatskoj bi, izvan Zagreba, na časopisnoj sceni došlo do prave pustinje, do duhovnoga siromaštva. Svi se ti časopisi natječu da budu i sadržajem i likovno prepoznatljivi u svom vremenu. Uloga Matice hrvatske u tome je doista golema.

Mislite li da će se do kraja vašeg mandata riješiti pitanje Matice hrvatske u Splitu?

— Nadam se da hoće, a naš je posao da se u Splitu osnuje onakav ogranak Matice, kakav želimo. Današnja Matica hrvatska Split nije legalna i mi je ne možemo priznati kao svoju. Imamo članove u Splitu koji pripadaju ovoj Matici, i trebalo bi organizirati njihov skup, što danas više nije zakonski nemoguće, te učiniti da ogranak Matice hrvatske Split, koji bi bio pod našom upravom, zaživi jednako preko naše nakladničke djelatnosti i pomoću »Vijenca« koji bi članovi tamo primali. To bi bila ona potrebna poluga za promjenu stanja u Splitu.

Hoće li nova dvorana Matice hrvatske biti gotova do jeseni?

— Nastojat ćemo da bude gotova što prije jer nam je potrebna. Kad će biti gotova, točno ne znam, ali bih volio da se glavna i izborna skupština u lipnju ove godine održi u toj zgradi ili da tada barem neki njezini dijelovi služe za ostvarenje ciljeva i programa Matice hrvatske zbog kojih je kuća i sagrađena.

Jesu li već predviđeni neki konkretni sadržaji i programi ili je to u potpunosti prepušteno novoj upravi?

— Svojevremeno, kad je Grafički zavod iz Frankopanske ulice selio na novu lokaciju, imao sam cijeli program što bi trebalo organizirati u onoj zgradi, u prostoriji koja je za vrijeme rata bila središte Promidžbe, ali mi to nismo znali. Zbog toga su nas i onemogućili. Gotovo smo nastradali zbog svoga neznanja i toga »nepromišljenoga« čina. A on je bio: da svaki dan bude program u toj dvorani. U ovoj Matičinoj to ćemo sigurno ostvariti. Program bi se mogao odvijati više puta na dan, ali veoma sustavno i organizirano: predstavljanje knjiga, predavanja, filmske predstave, književni razgovori. Svaki dan po mjesečnom i godišnjem programu.

Hoće li Matica tražiti naknadu za uporabu dvorane kad je riječ o nekomercijalnim aktivnostima ili će je ustupati besplatno?

— Matica svoje prostore ustupa besplatno. Hoće li se tako raznovrsna djelatnost moći ustupati besplatno, to se sada ne može ni naslutiti. Matica je neprofitabilna organizacija i ona ne teži zaradi, ali mora pokrivati troškove, koji će sigurno rasti s djelatnosti. To će biti briga buduće uprave.

Sad je osnovan Filmski centar, kojemu je cilj prikazivanje filmova iz hrvatske i europske kulturne baštine, no on nema prostor, nego iznajmljuje jedan termin u Kinoteci. Je li područje prikazivanja filmova iz hrvatske i europske baštine područje gdje bi Matica mogla surađivati s ustanovom kao što je Filmski centar, pa zajedno prikazivati te filmove?

— Dapače, to će se pitanje vjerojatno i postaviti, ne samo iz Centra nego i iz Matice, jer to je djelatnost kompatibilna s ciljevima i zadacima Matice hrvatske, s tim da su svi koji kulturno rade uvijek dobrodošli u Maticu. Vjerojatno će jedan dan u tjednu biti posvećen filmu, jedan dan glazbi, jedan predstavljanju knjiga, a možda će se odrediti i dijelovi dana — jedan program prijepodne, drugi popodne, treći u kasne sate! Budući da smo u središtu grada, ljudi uz Maticu stalno prolaze, nama lako svraćaju, te i na to moramo misliti. Uvijek smo razmišljali o tome da se naši članovi, profesori srednjih škola i sveučilišni, u okviru Matice hrvatske nalaze u klubu, za koji sam uvijek mislio da ga treba osnovati. Nastojat ćemo da se to i ostvari, da nastavnici dolaze svaki dan ili povremeno u Maticu i da im Matica pruža usluge koje su im potrebne. To se i donekle i sada događa, jer svakim danom u Maticu dolazi sve više ljudi, pitaju za programe i sl., a kad bismo imali i tu djelatnost, i tu uslugu, vjerujem da bi ove prostorije bile još življe.

Možete li reći koji su dijelovi nove zgrade?

— Velika dvorana u podrumu, u kojoj se mogu održavati predavanja, projekcije, kazališne predstave, koncerti, ima stotinjak sjedećih mjesta. Još je jedna dvorana u razizemlju, koja može služiti za sastanke, predavanja, predstavljanja, za manji broj ljudi. Na katu je nekoliko uredskih prostorija.

Hoće li biti premješteni neki uredi iz sadašnje zgrade, i što će biti s Ministarstvom znanosti, koje je korisnik prostora na gornjim katovima?

— Za sada ne znam da li će se to mijenjati. Dok god se Ministarstvo koristi našom zgradom, mi ćemo biti na usluzi, uostalom to je dio našeg stalnog prihoda. Nastojat ćemo pomagati koliko god je to moguće, dok god su oni kod nas. I u ovoj novoj dvorani bit će otvoreno mnogo novih mjesta na katu, tako da se nadam da će goruće potrebe biti na dulje vrijeme zadovoljene. U novoj zgradi trebali bi biti uredi i pojedina uredništva, sve ono što je potrebno za cjelokupno djelovanje Matice hrvatske. Kad se to bude dovršilo, onda će biti mnogo jasnije koja je funkcija koje prostorije.

Kažite nam nešto o donatorima Matice hrvatske...

— Jedan od najvećih naših donatora je dr. Jure Petričević (1912-1997). On je bio član nekih važnih međunarodnih udruga koje su se bavile hranom, odnosno prehranom u svijetu. I sam je bio agronom, a imao je i vlastitu nakladničku kuću u Švicarskoj, u gradu Bruggu, koja se zvala Verlag Adria. Izdavala je niz pod znakovitim naslovom Knjižnica slobode. Njegova donacija omogućila je da izgradimo ovu zgradu bez pomoći bilo koga sa strane. Doista bi bilo časno da se ta zgrada zove njegovim imenom i da izdamo knjigu njegovih probranih tekstova. Problem hrane kako ga je on vidio, i kako se sada postavlja, jedno je od ključnih pitanja sutrašnjice.

Spomenuo bih i drugog našeg dragog donatora. To je gospodin Mate Vekić iz Trsta, koji je u Trstu utemeljio, osnovao i kupio za Maticu prekrasne prostorije u kojima se okupljaju studenti koji tamo studiraju i rade, ali i drugi rado svraćaju u tu našu kuću. Mate Vekić već godinama pomaže i izdavanje »Vijenca«. Za to smo mu od srca zahvalni. Ja još posebice. Naši donatori su i svi naši članovi.

Kakvi su rezultati povećanja članarine kojim su članovi dobili na dar dvije knjige i pretplatu na »Vijenac« ili jedan od časopisa MH?

— Kad smo odlukom Glavne skupštine uveli članarinu (240 kn), mnogi su bili zatečeni, govorilo se da je to previsoka članarina, itd., a mi smo se ugodno iznenadili kad je poraslo članstvo koje plaća članarinu. Kad je članarina bila vrlo niska, gotovo je nitko nije ni plaćao. Sada smo zadovoljni, sa članstvom koji svaki dan raste i s kojim ćemo i ubuduće računati. Za vrijednost članarine Matica hrvatska svakoga je člana nagradila dvjema knjigama godišnje; jedna je iz područja likovnih umjetnosti, a druga iz područja književnosti. Vrijednost obiju knjiga daleko nadmašuje članarinu. Knjige se danas u Hrvatskoj tiskaju u vrlo malom broju primjeraka za nepoznatog čitatelja. Da je moguće aktivirati knjižarsko tržište, da znamo koliko će kupaca imati neka knjiga i da naklade ipak budu nešto veće, knjige bi bile mnogo jeftinije, a Matici je važno da knjige dođu do čitatelja. Ne radimo za skladište, nego za tržište ideja. Članovi Matice k tome dobivaju besplatno i »Vijenac«, odnosno jedan od dva časopisa ako tako žele.

Kako ste zadovoljni s Nakladnim zavodom Matice hrvatske?

— Nakladni zavod Matice hrvatske već je dugo vremena naše bolno mjesto. On je bio problem i kad su nastali golemi dugovi i kad smo ga morali sanirati da vjerovnici ne sjednu na naša skladišta i da ne izgubimo ono što nam je potrebno. Dugo je trajao taj proces sanacije Nakladnog zavoda; on se treba odrediti kao ustanova koja ne samo da će biti nakladnik nego ona koja će naše knjige prodavati na tržištu. Čini se da tu postoje određeni nesporazumi, mi jesmo vlasnici Nakladnog zavoda u cjelini i voljeli bismo da to bude potpuno jasno i da sve ono što se zaradi bude iskorišteno za nove knjige i za napredak ponajprije Matice hrvatske. Nakladni zavod je naš uslužni centar. Te odnose treba jasno odrediti, i po njima se vladati. Ponekad doista i NZMH za to živi na tržištu, što za Maticu nije tako izrazito. Usluge Nakladnog zavoda Matice hrvatske trebale bi biti daleko intenzivnije i to je problem koji ćemo mi morati riješiti i nećemo ga ostaviti novoj upravi. Sve to mora biti raščišćeno do kraja našeg mandata. Zavod je utemeljen onda kad se ustanove nisu smjele baviti trgovinom. To je bila sreća za Maticu hrvatsku, jer da nije bilo Nakladnog zavoda, bila bi potpuno ukinuta svaka djelatnost Matice. Danas je situacija ipak drukčija i Matica hrvatska na siromašnom i propalom knjižarskom tržištu također treba dati svoj osebujan samostalan prilog, jer to je njezina dužnost. Njezina je dužnost sijati hrvatsku kulturu knjigama, a knjige može najbolje i najefikasnije plasirati preko Nakladnog zavoda. Ako to Nakladni zavod ne bude mogao učiniti, onda moramo razmišljati i o nekim drukčijim načinima prodaje Matičinih knjiga.

Što biste željeli poručiti novom predsjedniku, koji će biti izabran u lipnju?

— Kad čovjek radi jedan posao dugi niz godina i kad je tome posve posvećen, dosta od privatnoga života mora žrtvovati. Nema čovjeka koji bi mogao radom i djelovanjem sve zadovoljiti. Za neke smo radili dobro i mnogo, drugi će nas kritizirati da se moglo i više. Svima koji su odlučili raditi u Matici hrvatskoj, na bilo kojem području, bila su uvijek otvorena vrata. Svi naši odjeli mogli su raditi onoliko koliko su željeli ili onoliko koliko je bilo volje da se radi. To bih volio da bude i ubuduće omogućeno i da se nikoga ne sprečava u radu, nego da se lako prepoznaje ono dobro koje pojedinci rade i da se potiče organizirani rad na opće zadovoljstvo svih članova Matice hrvatske, svih koji u Maticu dolaze, svih onih koji žele, traže i pronalaze način da Matica hrvatska bude prepoznata ne samo kao najstarija kulturna ustanova hrvatskog naroda, nego da svojim radom, djelovanjem i članstvom bude u isto vrijeme i najmlađa i najživlja kulturna ustanova hrvatskoga naroda. To želim novom, budućem predsjedniku Matice hrvatske.

Razgovarao Zlatko Vidačković