Mačji gutljaj

Mačji gutljaj

Stanley Kubrick: Život u slikama

Pojavljivanje sjajne Kolekcije Stanleyja Kubricka na DVD-formatu ispunjava strahovitu šupljinu u životu hrvatskih filmofila, dugu čitav naraštaj. Znamo da je Kubrick, nezadovoljan kvalitetom prikazivanja 2001: Odiseje u svemiru, zabranio distribuiranje svih svojih budućih filmova u kinima tadašnje Jugoslavije. Nešto je manje poznato da je uskoro zatim stupio u pregovore s jugoslavenskim vlastima oko lokacija i statista za njegov sljedeći film, Napoleon. Scenarij za taj nikada snimljen projekt dostupan je, usput, na netu: pročitao sam ga, ali od toga nema previše koristi. Kako to s Kubrickovim filmovima već biva, pisana riječ tek je početna jednadžba, koju je on u konačni film promicao uporabom više redateljske algebre i prilično apstraktne kreativne alkemije.

Kubrickov stvaralački prosede fascinirao je mnoge teoretičare i bio predmetom većeg broja knjiga. (Njegov prijatelj Alexandar Walker napisao je najgoru, a T. A. Nelson pak najbolju, ako ih kanite nabavljati.) Napokon, dvije godine nakon Kubrickove smrti, njegov šurjak i dugogodišnji izvršni producent Jan Harlan na osnovi svoga povlaštenog uvida uobličio je dokumentarni film Stanley Kubrick: Život u slikama, premijerno prikazan na prošlogodišnjem Berlinaleu i uvršten kao bonus disk u set same Kolekcije. Svi Kubrickovi filmovi nakon Spartaka u njoj su zastupljeni u vrhunskim transferima i s onoliko dodatnoga materijala koliko je uopće i bilo dostupno: samim time što se više ne moramo zadovoljavati piratskim snimkama upitne kvalitete Kolekcija mora potaknuti svakog ozbiljnog kritičara na pomno višemjesečno gledanje. Kao što kaže Martin Scorsese u dokumentarcu, svaki Kubrickov film vrijedi koliko i deset tuđih, tako da se na zrele sudove o njima u hrvatskoj sredini mora još pričekati. Druga je stvar sa samim dokumentarcem.

Ako očekujete nečuvene pikanterije, razočarat ćete se — gotovo sve ovdje zastupljene anegdote dostupne su iz ranijh izvora. Jedina koju prethodno nisam pročitao odnosi se na Kubrickovu skrb za mačku, kojoj je morao ograničiti količinu vode koju smije popiti, pa se raspitivao kod veterinara koju količinu mačka popije u svakom laptaju jezikom, ne bi li onda izbrojio laptaje i izračunao ukupan unos. Naoko bezazlena, ta je anegdota stvarna, i posve dobro opisuje onu stranu Kubrickove osobnosti koja je godinama najviše opčinjavala novinare. Harlan otpočinje svoj film vještom montažom tona takvih senzacionalističkih napisa o Kubricku, izravno nam poručujući kako će njegova strana priče ići u suprotnom smjeru. Možda to čini i predaleko: Harlan i njegova sestra, Kubrickova udovica Christiane, nekako su uspjeli zaboraviti pokoji prilično bitan dio Kubrickova života — primjerice, njegove prve dvije supruge, Tobu Metz i Ruth Sobotku.

Ipak, tek će najmanje naklonjeni kazati kako je film odveć umiven. Kubrick je, napokon, bio težak čovjek, što Život u slikama ne zanemaruje, no u slučaju redatelja znana po izjavi »kada bi mi se oduzeli filmovi, ne bi ostalo ništa vrijedno spomena«, anegdotalne sitnice imaju specifičnu težinu tek zbog ukupne fame koja se oko njega razvila. Filmovi su, s punim pravom, osnovna narativna nit Života u slikama, pa svakom biva posvećena dužna pozornost. Posebno su dragocjeni isječci iz ranih radova (dokumentarca Dan borbe i posve nedostupnog Strah i žudnja u prvom redu), nedostupnih u kolekciji: proces sazrijevanja Kubrickova idiosinkratičnog autorstva postaje u 137 minuta Harlanova filma poprilično jasan i onima koji s Kubrickom prije nisu imali doticaja. Nekoliko stvari čak biva istaknutije negoli u postojećoj literaturi — Kubrickovo odustajanje od forme drame, kao i njegov iznimno specifičan fotografski pristup, iznimno razvidan zbog još neviđene kvalitete samih kopija. Harlan i njegovi suradnici uspjeli su, k tome, intervjuirati zapanjujući broj Kubrickovih suradnika i štovatelja za potrebe filma — gotovo sve iole bitne, uz neke neočekivane, poput Woodyja Allena — što ovom dokumentarcu daje težinu kakvu slični naslovi tek rijetko postignu. O produkcijskoj se povijesti možda više može saznati iz knjiga poput Howardove Stanley Kubrick Companion, dok LoBruttova biografija ostaje najiscrpniji repozitorij suhih činjenica: no Život u slikama jedini je izvor živih, slikovnih informacija o cjelokupnoj Kubrickovoj karijeri uopće, što je u njegovu slučaju presudno.

Kolekcija Stanleyja Kubricka neprijeporni je DVD-događaj godine, premda se zbio već u siječnju. Život u slikama njezin je najraskošniji dodatak.

Vladimir C. Sever