Ljupkost pastorale

Ljupkost pastorale

Jednostavnost što je od srca progovarala iz Vragolaste djevojke zacijelo joj je osigurala velik uspjeh na praizvedbi, koja se zbila uoči francuske revolucije. Općinstvo se poistovjetilo s Lizom kao simbolom oslobođenoga staleža

Balet Vragolasta djevojka najstarije je baletno djelo sačuvano i izvođeno do današnjih dana, iako od njegove izvorne verzije, kako je praizveden 1789. u Bordeauxu, danas ne poznajemo ni koreografiju, ni glazbu, ni stil. Čak je i njegov naslov bio drukčiji od onoga pod kojim je danas poznat, kao La fille mal gardee. Scenarij i koreografiju zamislio je Jean Dauberval, učenik poznatoga baletnog reformatora Jeana Georgesa Noverrea, koji se opirao dotadašnjiim tromim baletnim formama i nesadržajnim ekshibicijama plesnoga mehanizma. Noverre je težio jedinstvenosti plesa i sadržaja, izražajnosti i poetičnoj istini koraka i pokreta, odnosno dramatizaciji baleta. Nijedno od njegovih ostvarenja nije se sačuvalo. Za razliku od Noverrea, kojemu su bile drage herojske i tragične teme, Dauberval se, slijedeći ista načela, bacio na ocrtavanje seoskog života. Jednostavnost što je od srca progovarala iz Vragolaste djevojke zacijelo joj je osigurala velik uspjeh na praizvedbi, koja se zbila uoči francuske revolucije. Općinstvo se poistovjetilo s Lizom kao simbolom oslobođenoga staleža.

Od prve pojave Vragolasta djevojka privlačila je pozornost koreografa. Godine 1828. glazbu za taj balet napisao je Louis-Joseph-Ferdinand Herold, a godine 1864. i Peter Ludwig Hertel. Aranžman glazbenih brojeva obojice skladatelja što ga je načinio Jean-Michel Damase osnova je koreografije uglednoga švicarskog koreografa Heinza Spörlija, koju su u Operu i balet Slovenskoga narodnog gledališča u Ljubljani prenijeli njegovi asistenti Chris Jensen, Kathleen McNurney i Jean-François Boisnon. Tako se — u slovenskome prijevodu Navihanka — glazbeno, koreografski, a manjim dijelom i sadržajno razlikuje od verzije koja je u Hrvatskoj poznata u koreografiji riječkoga baletnog umjetnika Normana Dixona.

Dojmljiv par

Vragolasta djevojka prva je ovosezonska premijera Ljubljanskog baleta. Druga će biti Suvremena baletna večer koreografa Gagika Ismailiana. Na repertoaru su reprize Labuđega jezera (koreograf Irina Lukašova), Žar ptice (koreograf Henrik Neubauer), Coppelije na Montmartreu (koreograf Youri Vamos) te Trube i vraga skladatelja Alojza Srebotnjaka i Ludog slikara skladatelja Janeza Gregorca, u koreografiji Vlaste Dedoviča.

Heinz Spörli dobio je prije godinu dana priznanje za koreografiju od Europske kulturne fundacije. Svoju Vragolastu djevojku prvi put predstavio je 1981. u Pariškoj operi. Otada je izvođena širom Europe, između ostaloga u Njemačkoj operi na Rajni u Düsseldorfu, Norveškoj operi u Oslu, milanskoj Scali, te doživjela nekoliko televizijskih ekranizacija.

Spörlijeva koreografija u prvi plan stavlja ljupkost pastoralnog ugođaja te lakoću i jednostavnost plesnih koraka ansambla. Prevladavaju vedrina i komika vezana uz lik madame Simone, unatoč diskretnim režijskim naznakama revolucionarnih događaja. Simone je, uobičajeno, povjerena muškom tumaču, vrlo dobrom Tomažu Horvatu. On je vješto iskoristio zahvalan materijal karikiranja ostarjele goropadne gospođe, koja je pored redovitoga plesa u klompama dobila čak i varijaciju na špicama, ali je povremeno i pretjerao u nastojanjima da bude komičan.

Vrijedan ansambl Ljubljanskog baleta, nešto slabiji u vrlo mladom muškome dijelu, predvodila je dražesna Liza Regine Križaj Babačić, balerine profinjena izraza i pouzdane tehnike. Njezin partner Stefan Capraroiu kao Colas nije bio na istoj tehničkoj razini, ali su zajedno dojmljivo predstavili mladi zaljubljeni par, čija ljubav bezuvjetno odolijeva majčinu navaljivanju da se Liza uda za drugoga, dobrostojećeg mladića.

U ostalim manjim ulogama solidno su se iskazali Leonid Kuznecov kao Alain, Redjep Ramadani kao Thomas i Andrej Črepinko kao Vrtlar. Stilski uvjerljive kostime načinila je Diana Kosec-Bourek, scenografiju Andrej Stražišar, a odličnim orkestrom dirigirao je Marko Gašperšič.

Cijeli je ansambl s poletom pristupio djelu kojega se stil razlikuje od većine baleta standardnoga klasičnog repertoara. Upoznavanje i bavljenje različitim stilovima zalog je propitivanja mogućnosti i napretka svakoga pojedinog baletnog ili plesnog ansambla.

Davor Schopf