Kuće u krošnjama

Rad švicarskog tandema Turin i Sigrist funkcionira kao izokrenuti kišobran čiji se čelični kostur, kada je prazan, podiže pomoću koloture u visinu kako bi oslobodio tlo, odnosno spušta kada je nastanjen

Nastambe u krošnjama stabla, zaboravljeni način gradnje kuća naših davnih predaka što se još može susresti tek u rijetkim plemenskim zajednicama ili pak kao ostvarenje fantazija ekoloških zanesenjaka, čini se da opet postaje aktualan ako je suditi po jednom od najizazovnijih prošlogodišnjih arhitektonskih natječaja za idejno rješenje kuće na drvetu u tropskoj pacifičkoj regiji. Zadatak natječaja nije bilo stalno obitavalište, nego nastamba za odmor suvremenih neo-jet-age-nomada, a raspisao ga je hotelski lanac Treehouses of Hawai što nudi taj oblik egzotičnoga turizma u otočnim eko-odmaralištima južne Kine i na Havajima.

Ekološki senzitivne kuće

Programom se tražilo oblikovanje ekološki senzitivne kuće na kokosovim palmama, usklađene s klimatskim uvjetima (česti tajfuni) i realno izvedive uz primjenu jednostavnih lokalnih tehnika gradnje i autohtonog materijala. Natjecateljima su na izbor ponuđene četiri lokacije na kojima havajska agencija planira u kratku vremenu podići stotinjak nastambi: južnokineski otok Hainan, provincija Hue u Vijetnamu, otok Naviti na Fidžiju i havajski otok Maui. Kao što je zadaća bila nesvakidašnja, tako su neobične bile i nagrade te način izbora prvonagrađenih rješenja. Naime, stručni je žiri u prvom krugu od petsto radova prispjelih iz četrdesetak zemalja izabrao stotinu te proglasio jedanaest finalista, a konačni izbor četiri pobjednička projekta dobiven je šestomjesečnim glasovanjem svih zainteresiranih putem posebne web-stranice na kojoj su bili prezentirani selektirani radovi. Umjesto uobičajenih novčanih nagrada njihovi autori honorirani su besplatnim jednomjesečnim ljetovanjem u kući na drvetu po vlastitu izboru, dok su pobjednici još osvojili i avionske karte do odabranih odredišta te skromni džeparac.

Očito je da velik broj prispjelih rješenja, mahom mlađih arhitekata i studenata, nije bio posljedica nagradnog fonda, nego ponajprije izazova neobične arhitektonske tipologije. Veliki entuzijazam natjecatelja rezultirao je raznolikim inventivnim rješenjima u rasponu od jednostavnih jeftinih projekata do futurističkih vizija. Od četiri prve nagrade dvije su osvojile njemačke grupe autora — Kendel Architekten, obiteljski trojac u sastavu Hermann, Jan Hugo i Phillip Kendel, te još jedan trio koji tvore Jens Kolb, Marianne Bär i Peter Dörr, zatim švicarski dvojac Mirielle Turin i Peter Sigrist te američko-irski tandem Marc Ackerson i Osin Clancy. Dodijeljena su i dva posebna priznanja jednom švedskom i jednom američko-kanadskom projektu.

Vretenasta rešetka

Rješenje Kendelovih strukturalno se zasniva na integraciji načela hrptenjače i viseće ležaljke. Osnovni nosivi element vretenasta je rešetka od drvenih štapova sajlama razapeta između dva stabla. Iako se ta pozornica za život u visini lagano zakreće u skladu s vjetrom i njihanjem palma, ipak zadržava stabilnost poput sidra u zraku. Natkrivanje viseće platforme može se izvesti na razne načine, od tradicionalnoga palminim lišćem do suvremenih rješenja s kožom od laganog high-tech-materijala i drvenim kosturom. Veličina nastambe varira od jedno/dvokrevetne sobe do obiteljskog apartmana, ovisno o razmaku i promjeru debla, a posjetiteljima se nudi na izbor tip kuće na osami, tzv. samotnjačko gnijezdo između dvije palme, ili pak društveniji oblik, gdje je grozd jedinica jednom stranom fiksiran za zajedničko središnje stablo.

Projekt autora Bär-Kolb-Dörr nudi rješenje serije laganih kapsula ne za određenu lokaciju nego za prirodne uvjete tipične u cijelom pacifičkom krugu, a to su kokosove palme i stalan povjetarac, tako da se kapsule, razapete elastičnom užadi između tri stabla, lagano njišu na vjetru. Genius loci odražava se i u kokosovoj formi nastambe izvedene u kombinaciji nosive mrežaste strukture i opne od transparentne ili translucentne membrane. Osnovnu pretfabriciranu jedinicu moguće je izvesti od prirodnog, recikliranog ili high-tech-materijala, a njihovim horizontalnim ili vertikalnim adiranjem nastaju veće skupine povezane fleksibilnim visećim mostovima. Da bi naglasili koncept slobodnolebdećeg objekta, autori su kontakt sa tlom sveli na minimum. Do kapsule se dolazi neobičnim dizalom u obliku košare što je posjetitelj podiže putem koloture snagom vlastitih mišića. Umjesto konvencionalnog pokućstva interijer je pretvoren u integrirani konfigurirani landscape namijenjen za spavanje, dnevni boravak i kuhanje. Vizualno onečišćenje servisnim sustavima izbjegnuto je dislokacijom sanitarnih jedinica grupiranih u odvojene stukture na zemlji.

Švicarski tandem

Rad švicarskog tandema Turin i Sigrist funkcionira kao izokrenuti kišobran čiji se čelični kostur, kada je prazan, podiže pomoću koloture u visinu kako bi oslobodio tlo, odnosno spušta kada je nastanjen. Unutar konstrukcije omotane u šareno platno nalazi se kružni tlocrt, površine šest četvornih metara u verziji singl, podijeljen zastorima u polivalentni fleksibilni prostor za boravak ili spavanje. Servisne funkcije (kuhanje i higijena) smještene su uz deblo, a tuš ispod kuće ima ulogu sanitarnog propusnika. Šatoraste jedinice ovješene za palme noću svijetle poput šarenih lampiona.

Za razliku od ostalih prvonagrađenih rješenja, koja su ili razapeta između stabala ili vise s njih, nastamba Ackersona i Clancyja ima oblik spirale što pleše oko stabla sa svrhom integracije artificijelnog i prirodnog.

Iako će većina izabranih projekata biti izgrađena, a njihovi dizajneri uključeni u realizaciju, čini se da su užitak i radost stvaranja najveće nagrade sudionicima ovoga neobičnog arhitektonskog natječaja.