Komercijala i umjetnost

Komercijala i umjetnost

Iako naoko usko određena situacijom u Italiji, Bassettijeva se komedija na temelju konkretnih događanja bavi mnogo općenitijom temom odnosa potrošačkoga, komercijalnog mentaliteta i sve ugroženijih umjetničkih i duhovnih težnji, osobito aktualnom u suvremenom društvu. »Prodavači duša«, usprkos blagonaklonu ironiziranju svijeta kazališta i kazalištaraca, postaju svojevrsnom apoteozom Kazališta kao simboličkog mjesta ne samo viših umjetničkih težnji

Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca nastavlja u posljednjih nekoliko sezona utvrđen i hvalevrijedan način promišljanja repertoarnih naslova. Jedno od važnijih nastojanja Talijanske drame jest povezivanje hrvatskog i talijanskog teatra, koje se, između ostalog, provodi i uprizorenjima u Hrvatskoj posve nepoznatih suvremenih talijanskih dramskih tekstova. Komedija Prodavači duša (Venditori di anime) u Italiji višestruko nagrađivana i jednog od najizvođenijih dramskih pisaca Alberta Bassettija još je jedan u njihovu nizu.

Zatvorena kazališta

Prodavači duša utemeljeni su na konkretnim događanjima koja su potresala talijanske kazalištarce tijekom osamdesetih i devedesetih godina, kada su mnoga kazališta zatvorena i prenamijenjena u supermarkete, kina, diskoteke... Iako naoko usko određena situacijom u Italiji, Bassettijeva se komedija na temelju konkretnih događanja bavi mnogo općenitijom temom odnosa potrošačkoga, komercijalnog mentaliteta i sve ugroženijih umjetničkih i duhovnih težnji, osobito aktualnom u suvremenom društvu. Prodavači duša, usprkos blagonaklonu ironiziranju svijeta kazališta i kazalištaraca, postaju svojevrsnom apoteozom Kazališta kao simboličkog mjesta ne samo viših umjetničkih težnji nego i u realnosti zanemarenih snova svakoga pojedinca. Snažni poetski momenti izmjenjuju se s komičnim prizorima, a sve to prožimaju na trenutke odveć intelektualno konstruirane rasprave o kazališnoj umjetnosti i njezinoj svrsi.

Režije se prihvatio sam autor teksta. Ta prilično učestala pojava pisac-redatelj u Talijanskoj drami najčešće, pa tako i ovaj put, rezultira zaključkom: bolji pisac nego redatelj. Bassetti korektno i samozatajno režira predstavu, prepuštajući prve redove tekstu i glumcima. Uspijeva iz teksta izvući atmosferičnost te gotovo nostalgičnu dimenziju težnje za određenim idealima koji danas, čini se, sve više izumiru. No, nije uspio dovoljno scenski izmaštati gotovo pirandelovski odnos zbilje i fikcije, koji pruža mnogo više negoli je on to kao redatelj iskoristio. To se napose odnosi na prizore u kojima Kazalište daje znakove glavnom dramskom liku u trenutku njegove odluke da li ga prodati ili ne, te postaje aktivnim sudionikom zbivanja, kao i na scensko pojavljivanje realno-fiktivne dramske osobe Žene.

Ravno i kvalitetno

Ulogu Žene superiorno je ostvarila Elvia Nacinovich, sjajno balansirajući na granici »žene od krvi i mesa« i svojevrsnog pirandelovskog simboličnog lica koje egzistira u piščevoj mašti, te mu pomaže u njegovoj finalnoj odluci. Također, najpoetičniji trenuci predstave Elviina su zasluga. I ostali su glumci dosegnuli zavidnu razinu glumačkog izričaja: Bruno Nacinovich (Mladić — svojevrsni autorov alter-ego) ponešto je prestar za lice koje tumači, ali to uspijeva donekle prikriti svojom razigranošću i mladalačkom energijom, ipak — u presudnom prizoru odluke u kojem ga spopadne euforičnost kad shvati da mu Kazalište daje znakove bilo bi mnogo uvjerljivije da se još više prepusti mladalačkoj strasti i ludizmu, bez ikakvih glumom nametnutih kočnica; Claudio Trionfi vrlo je uvjerljiv i postojan u interpretaciji Čovjeka koji želi kupiti kazalište, te nas do samog kraja uspijeva držati u neizvjesnosti je li dobronamjerni kupac zainteresiran za umjetnost ili lukavi prevarant koji želi izgraditi supermarket. Vrlo dobre epizodne uloge ostvarili su i Rosanna Bubola, Alida Delcaro, Toni Plešić i Lucio Slama. Jednostavnu scenografiju i realistične kostime osmislio je Anton T. Plešić, atmosferičnu glazbu Cesare Bindi, a majstor rasvjete je Boris Blidar.

Talijanska drama dobila je još jednu predstavu koja se u potpunosti uklapa u njezina dosadašnja dostignuća — dobar suvremeni talijanski tekst, tradicionalna, klasična, nedovoljno maštovita režija i dobre glumačke kreacije. Ni gore, ni dolje, nego ravno i kvalitetno, ali bez ikakvih uzbuđenja i iznenađenja.

Tajana Gašparović