Franka Potente

Franka Potente

U slavu je doslovno utrčala 1998. godine kao plameno-crvenokosa Lola (uspostavljajući time i čitav modni trend i inspirirajući proizvođače boje za kosu na nijansu Lola Red) u sada već kultnom filmu Trči Lola trči redatelja Toma Tykwera

Samosvjesna i energična moderna djevojka, Franka Potente (prezime joj na talijanskom znači moć, potenciju), jedno je od najvrućih novih imena europskoga ali i svjetskog filma.

U slavu je doslovno utrčala 1998. godine kao plameno-crvenokosa Lola (uspostavljajući time i čitav modni trend i inspirirajući proizvođače boje za kosu na nijansu Lola Red) u sada već kultnom filmu Trči Lola trči redatelja Toma Tykwera (od tada i svog životnog partnera). Intenzivno oživotvorivši jednu od najupečatljivijih modernih heroina frenetične i vrckave energičnosti, Potente je od Lole, koja većinu filmskog vremena provodi trčeći kako bi u tri dvadesetominutne verzije istog događaja pribavila novac za spas svog dečka, kreirala ne samo trendy fashion-ikonu, već i sebi otvorila put u kontekst širi od isključivo europskoga filma. Iako je, naime, i prije Lole glumila u dva nacionalna ostvaraja (Aufbruch i Nach funf im Urwald), tek joj je ovo djelo osiguralo ponude s one strane Atlantika. Prvotno su joj doduše nudili uglavnom role akcijskih junakinja stripovskoga tipa, no ona je ne želeći se već u startu ukalupiti, sve spretno izbjegla i dočekala manju ali zanimljivu ulogu stjuardese Barbare u Demmeovu Bijelom prahu, u kojem joj je partner bio Johnny Depp. Odglumivši svoj tragičan ali ključan lik odmjereno, bez patetike i s pravom mjerom drskosti i elegancije, Potente se dokazala kao uistinu ozbiljna glumica i jedan od najperspektivnijih mladih talenata, brušenih u minhenskoj Otto Falkenberg glumačkoj školi, kao i onoj najpoznatijoj Lee Strasberga u New Yorku. Tome u prilog govore i brojne nagrade i priznanja za njezin rad, jer je riječ o vrlo mladoj glumici (rođenoj 22. srpnja 1974. u Dulmenu u Njemačkoj), koja je već i drugu godinu za redom nositeljica titule glumice godine u domovini.

Tu joj je naime popularnost učvrstio nastup u mediokritetnom pretencioznom horor-trileru Stefana Ruzowitzkyja Opasna anatomija, koji inspiraciju poglavito crpi iz hvaljenog danskog trilera slične (no ipak uspjelije) atmosfere — Noćnog čuvara Ole Bornedala (koji je naknadno napravio i nešto lošiju ali još uvijek solidnu holivudiziranu verziju istog), a u kojem se Potente također držala odlično i u kojem je dala sve od sebe u pomalo tipiziranoj ulozi.

A potom je svoju sudbinu i drugi put stavila u Tykwerove ruke. Snimila je atmosferičan i neobičan film Princeza i ratnik (u originalu nazvan Carica i ratnik) s Bennom Furmannom; iskazavši se kao potpuni kontrapunkt hiperaktivnoj punk-joggerici Loli u ulozi krhke, emotivne i djetinje naivne Sissi, koja govori šaptom (dok je Lola znala i vriskovima razbijati stakla) i blagim pogledom — novovjeke melankolične princeze — ali uvijek ratnice u duši.

Franka Potente inače je djevojka prosječna, ali time i prava glumačkoga — kameleonskoga lica — lijepa ili ružna ovisno o potrebi; a uz tu prirodnu, nesporno pozitivnu kvalitetu, pri pristupu likovima koje glumi kombinira i talent te neiscrpnu energiju. Ovo posljednje, pak, troši i na mnoge druge stvari — počevši od mačevanja, pa do strastvenog bavljenja glazbom. Osim što svira flautu i violinu, zanimljivo je spomenuti da je upravo ona otpjevala i komponirala nekoliko skladbi na soundtracku svoje prepoznatljive (a još jedne) Lole (njemačke filmske povijesti).

U budućnosti ćemo je moći gledati u trileru Douga Limana, rađenog po romanu Roberta Ludluma — Bourne Identity, u kojem nastupa uz Matta Damona.

Katarina Marić