Abeceda još se ne da

Polupismeni Nijemci, kad vide da se Fruštik, Frištik, Früchschtick i sl. služi od 7 do 9, shvate kako se već od ranog jutra trudimo oko njihova dobrog raspoloženja

Hrvati listom pristaju uza sve što je hrvatsko (deklarativno), ali to slabo provode (ili uopće ne provode) u praksi. Da se čovjek u to uvjeri, ne mora dugo tragati. Dovoljno je stati u bilo kojem hrvatskom naselju i podići pogled do visokoga prizemlja. Krojački salon Victory, kino Patria (lijepa naša domovino!), salon za tetoviranje Tattoo (oblik potječe iz engleskog, a tahitski je tatau — no tko šljivi tamo neke Tahićane?!), kafići Blue Up, Velvet, Oasis ili Shansa (koju u ovom obliku, osim u Hrvatskoj, nećete naći nigdje na svijetu, jer je to negdje na pola puta kako frtaljpismeni Hrvati misle da bi to trebalo pisati), uz niz drugih nakaznosti, obuzeli su naša sela i gradove. Mrštite se? Mislite da sela nisu? Jesu. Na staroj cesti prema Varaždinu — uz razne Melany i Roseanne — našao se i lokal pravoga hrvatskog imena Etienne. A do Etiennea blato do kolena (čitati kajkavski!). Pokazati kako mi okretno vladamo stranim jezicima (poglavito engleskim, ali i njemačkim, takvim da i polupismeni Nijemci, kad vide da se Fruštik, Frištik Früchschtick i sl. služi od 7 do 9, shvate kako se već od ranog jutra trudimo oko njihova dobrog raspoloženja), kako činimo sve da se približimo toj učenoj Europi (a još više neukoj Americi, u kojoj naši učenici, koji u Hrvatskoj idu na popravak iz engleskoga, šapću spelling rođenim Amerikancima) — to je naša dužnost najsvetija.

Utjecaj HRT-a

Puna usta hrvatstva, ali iz tih rodoljubnih usta izlazi sve prije nego hrvatski jezik. Ustanova koja je vrlo moćna i koja bi mogla imati puno jaču obrazovnu ulogu — Hrvatska radiotelevizija — često djeluje suprotno. A naše pučanstvo (uz puk, još jedna imenica u kojoj se pojedinac utopio i ostao bez svojega nominativa jednine) brzinom munje upija svaku glupost koju mu tobožnji autoriteti serviraju, dok se »krive Drine« teško ispravljaju (ako se uopće ispravljaju).

Svatko tko je naučio barem pisati slova (što još ne znači da je i pismen) zna da sve počinje od abecede. Ona je alfa i omega svega. Taj redoslijed latiničkih slova prozvan je tako po izgovoru prvih četiriju slova: a, b, c, d (izgovor a, be, ce, de). Po nazivima prvih dvaju slova grčkoga glasovnog pisma prozvan je alfabet (alfa, beta), a po slovima u glagoljici i staroj ćirilici azbuka (az, buky). Tko je samo otvorio bilo koji hrvatski pravopis, morao se najdalje do 5. stranice susresti s hrvatskom abecedom. Uz pisanje svakog slova, daje se i njihov izgovor. To su ujedno i nazivi tih slova. A ona se zovu ovako: a, be, ce, če, će, de... (dalje gledajte sami jer će me urednik sfundati ako se prelijem preko okvira kolumne). U pisanju stranih riječi rabimo i slova kojih nema u hrvatskoj abecedi: q (kve), w (dvostruko ve), x (iks) i y (ipsilon). I ona, kako vidimo, imaju svoja imena u hrvatskom jeziku.

Dabl ju buš

Stvar je, dakle, jasna. No zašto je Hrvati (koji ljube svoj jezik) ignoriraju? Zašto toliki ljudi raznih struka, novinari, voditelji i spikeri izgovaraju slova hrvatske abecede onako kako se ona u hrvatskom ne izgovaraju? Ima tako na HTV-u jedna gospođa (podaci poznati svim gledateljima Dnevnika) koja nas uporno dabl juira. Sadašnji američki predsjednik Bush, osim George, ima u svom imenu i W, što njoj daje priliku da nam pokazuje svoje znanje engleskoga (jer u engleskom se w doista zove dabl ju). Ali u hrvatskom se tako ne zove. Gospođa stavlja pravu stvar na krivo mjesto i čini to često.

Mnogi hrvatski branitelji doživjeli su strahote na ratištima, a posljedice tih strahota svedene su na kraticu PTSP (posttraumatski stresni poremećaj). No zašto nitko — od liječnika (koji su se od stručne literature na engleskom sasvim raspametili pa ne znaju da su u Hrvatskoj) do novinara (»vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu«) i samih bolesnika (koji ponavljaju ono što čuju od svojih liječnika) — ne govori pe te es pe, kako se ta slova zovu u hrvatskoj abecedi, nego podilaze engleskom jeziku (koji možda uopće ne govore, ali čuju »autoritete«) pa govore pi ti es pi?

Engleski spelling

Čak i curriculum vitae (životopis) današnji naraštaj (udaljen od latinskoga svjetlosne godine) izgovara si vi! I sluša novi CD (ce de). Engleski spelling ipak nam nije tako duboko pod kožom pa i dalje (dobro) govorimo UN (u en), UNHCR (u en ha ce er) i sl. Nismo promijenili ni higijenske navike, pa sjedamo na ve ce školjku kad idemo na WC (ve ce) (uz zahod, nužnik, šekret, ćenifu, abort ili za grm — šekspirski, kako vam drago), a ne na dabl ju si.

Abeceda znači i temeljno znanje o čemu (abeceda računarstva). Kad se za koga kaže da ne zna ni abecedu, znači da taj nema pojma. Nekoć su djeca i prije polaska u školu znala pjesmicu: A be ce de / mačka prede / preko plota / miša špota. Radijskim i TV magima poručujem: Ej bi si di / k vragu idi! A-be-ce-da / još se ne da!!!