Posvećeno Vjekoslavu Majcenu

»Hrvatski filmski ljetopis«, gl. ur. Hrvoje Turković, br. 27 — 28, Zagreb, 2001.

Rijetke su prigode kada u Ljetopisu možete pročitati glavni uvodnik. Za razliku od prethodnih ovaj uvodnik objavljen je tužnim povodom — nenadana smrt Vjekoslava Majcena, jednog od pokretača Ljetopisa, autora mnogobrojnih radova iz povijesti hrvatskog filma i arhivistike. Kako bi čitateljima ukazalo na važnost Majcenova rada u našoj filmskoj kulturi uredništvo mu je posvetilo tematski blok s kojim započinje ovaj broj Ljetopisa. Filmskopovijesne crtice Vjekoslava Majcena, koje je prikupio i priredio Hrvoje Turković, podsjećaju nas na neke od najstarijih sačuvanih filmskih dokumenata, a podijeljene su u nekoliko tematskih cjelina (Zagreb i njegov društveni život, Hrvatski krajevi, Etnografske bilješke, Filmski stvaraoci, filmske vrste i filmski postupci). Slijedi potom tekst Borisa Vidovića Baština Čuvara Baštine, Natuknice za biografiju dra Majcena Mate Kukuljice, te kronologija i bibliografija Vjekoslava Majcena.

U podnaslovu Ogledi iz nostalgije objavljen je tekst Petra Krelje Režiseri i kritičari. Lakim no oštrim perom Krelja je ispisao zabavno štivo u kojem navodi brojne događaje koje su nastali kao rezultat oprečnih stavova između redatelja i njegovih kritičara oko filmova. Iskričav tekst govori o vatri koja tinja s obe strane i ponekad plane otvorenim plamenom sukoba rezultat kojeg najčešće završi kao anegote. Završavajući tekst o stvarnim ili izmišljenim filmskim viškovima Krelja nam ostavlja otvorenim sve opcije zaključujući da kod njega s obzirom da je redatelj i kritičar višak postoji samo nije siguran koji je to dio.

U rubrici Kinematografska politika: stanje, problemi, vizije objavljeno je iscrpno istraživanje hrvatske kinematografije koje je proveo Hrvoje Turković uz pomoć Vjekoslava Majcena. Izvještaj obuhvaća pregled državne legislative kao i državnih i regionalnih tijela koja se bave svim vidovima filmske djelatnosti, potom slijedi struktura kinematografije odnosno njezino stanje. Stanje je sada poznato, što će nam omogućiti da vrednujemo svako poboljsanje, jer se nadamo da negativnih pomaka neće ni biti.

Za prepoznatljiv grafički dizajn Letopisa zaslužan je likovni urednik Luka Gusić. Treba istaknuti da je ispod većine objavljenih fotografije napisano iz kojeg su filma kadrovi prikazani na njima što olakšava snalaženje i onima koji nisu redoviti pratitelji filmskog programa.

Ljetopis je kvalitetan filmski časopis kojem se ipak mogu uputiti neke (dobronamjerne) primjedbe. Dvobroj 27-28 izašao je u prosincu 2001. pa čudi da u njemu nisu objavljen osvrt na tjedne novozelandskog, mađarskog te češkog filma koji su održani tijekom listopada, dok bi se razlog za neuvrštavanje osvrta na Petu reviju filmova Europske unije (održana sredinom studenog) možda leži u činjenici da je broj zaključen prije njena održavanja. Iznenađenje je i da Motovunskom festivalu (za razliku od onog u Puli) nije posvećeno više prostora od same objave programa u rubrici filmografija festivala Ljetopisova ljetopisa u kojem je objavljen i program Splitskog Festivala novog filma održanog 2001. koji je (kao i Pulski) popraćen sa dva kritičarska teksta. U dvobroju je primjetan također i negativan odmak od vrlo dobre tradicije kritičarskog osvrta na filmski repertoar proteklog razdoblja (od srpnja do listopada 2001). Naime za neke naslove objavljeni su samo osnovni podaci bez kritike, pri čemu nije bilo nekog osobitog pravila, pa su se u toj kategoriji našli i dobar francuski film Velika laž kao i američki Punom parom cure, dok su neki lošiji filmovi dobili iznenađujuće puno prostora.

Goran Ivaniš