Ples iz bajkovitog Werdena

Ples iz bajkovitog Werdena

Identitet Folkwang Hochschule temelji se na korijenu svih umjetnosti — kreativnom potencijalu čovjeka, te ideji međusobne suradnje različitih umjetničkih smjerova, povezivanju struka i širenju umjetničkih grana

Željela bih predstaviti visoku umjetničku školu Folkwang Hochschule u Njemačkoj, na kojoj sam 1999. sama diplomirala i gdje ove godine pripremam koreografiju za studente treće godine. Neka to bude poticaj mladim umjetnicima u Hrvatskoj, a posebno mladim plesačima, da se međusobnim pomaganjem i suradnjom izbore za svoj status u društvu preko visokoškolskog obrazovanja — poput Folkwang Hochschule te mnogih drugih visokoobrazovnih ustanova za umjetnost u Europi i svijetu.

Folkwang, visoka škola za glazbu, kazalište i ples, već godinama je kulturna marka, ne samo u Njemačkoj i Europi nego i u mnogim zemljama ostalih kontinenata. Identitet Folkwang Hochschule temelji se na korijenu svih umjetnosti — kreativnom potencijalu čovjeka, te ideji međusobne suradnje različitih umjetničkih smjerova, povezivanju struka i širenju umjetničkih grana.

Osnovana u listopadu 1927, škola je tada nosila naziv Folkwang für Musik, Tanz und Sprechen. Samo ime Folkwang potječe iz nordijske mitologije. Tako se nazivala dvorana njemačke božice Freye, zaštitnice ljubavi i ljepote. Ideju za to ime 1902. dao je poznati muzeolog i kolekcionar Karl Ernst Orthaus, s namjerom da industrijsku regiju oživi umjetnošću i kulturom.

Uistinu, visoka škola nalazi se u bajkovitom Werdenu, predgrađu grada Essena. (Kako mi imamo vrlo jasnu ideju o izgledu rudarskih zona, a Essen je bio srce nekadašnje rudarske industrije, iznenađeni smo gustim zelenilom i ljupkim brežuljcima uz rijeku Ruhr.) Sadašnji hram umjetnosti u prošlosti je bio katolički samostan izgrađen uz crkvu, koji je poslije postao zatvor. Danas su uz tu staru jezgru izgrađena još tri nova objekta. U jednom je smještena veoma živa i šarena menza (preko dana studentski restoran, a uvečer okupljalište mladih), u drugom se nalazi Nova aula s odlično opremljenim elektronskim studijem, dvoranom sa sto mjesta za komornu glazbu i kazalištem sa četiristo mjesta u kojemu se gotovo svakodnevno pokazuju diplomski radovi, mnogobrojne predstave, opere i koncerti, dok je u trećem smještena Tanz Haus — već drugo zdanje namijenjeno odjelu za ples, glumu i mjuzikl.

(Te podatke većina studenata — najviše iz plesnog odjela — vrlo dobro poznaje, jer provode mnoge večeri radeći kao prodavači karata, na garderobi, na posluživanju pića u vrijeme premijera i na drugim studentskim poslovima koji potpomažu njihovu egzistenciju.)

Na visokoj školi postoje četiri stručna područja, tzv. Fachbereicha. Prvo stručno područje (Fachbereich 1), obuhvaća umjetničko-muzičku praksu. Tu pripadaju sve klase instrumenata, kako orkestarskih tako i instrumenata s tipkama, solističko usavršavanje, dirigiranje i jazz. Umjetničko-teorijski, umjetničko-pedagoški kao i znanstveni pravci, poput glazbenog odgoja, evangeličke i katoličke crkvene muzike te kompozicije, sažeti su u Fachbereichu 2.

Prije nego što dođem do trećega stručnog područja spomenula bih najprije Fachbereich 4, koji se tek 1972. pridružio Folkwangu kao odjel koji pored umjetničko-muzičkih i umjetničko-pedagoških studija potiče umjetnička i znanstvena istraživanja elektronskih uređaja što se utjelovljuju u Studiju za elektronsku i kompozicijsku muziku. Taj studio izgleda kao pravi space shutle i veoma je ograničen broj studenata koji imaju pristup toj veoma skupoj opremi. No kako je to prilično mladi studij, malo ljudi uopće zna za tu fantastičnu mogućnost studija, pa i nisu neke gužve pri upisivanju.

Fachbereich 3

Fachbereich 3, na kojem sam provela pet prekrasnih godina, odjel je na kojem su se ujedinile prikazivačke umjetnosti poput klasičnog baleta, modernog plesa, folklora, plesne pedagogije, kinetografije, glume, kazališne režije, pantomime, glazbenog teatra ili mjuzikla i opernog pjevanja. Ipak, taj treći odjel, pa i cijelo veleučilište, postalo je svjetski poznato, velikom zaslugom upravo plesnog smjera.

Plesnu katedru osnovao je 1927. Kurt Jooss, koji dan-danas nosi predznak duhovnog oca plesnog teatra. Njegovo ime postalo je iznimno važno ne samo za plesnu umjetnost u Njemačkoj nego za ples uopće. Neobičan put, od studiranja klavira i pjevanja na Wirteberskom konzervatoriju, preko uzimanja satova glume, doveo ga je do poznatog Rudolfa von Labana s kojim je započeo svoje prve satove plesa. Ubrzo nakon plesne edukacije dobio je angažman kao baletmajstor u Münsterskom gradskom kazalištu a potom u operi u Essenu, kada je i započeo s osnivanjem plesne katedre na Visokoj školi Folkwang. Jooss, autor antiratnog Zelenog stola — inače kapitalnog djela modernog plesa, godine 1933. pred terorom nacizma napustio je Njemačku. Vratio se 1949. u Essen, gdje obnavlja plesni odjel i osniva plesnu kompaniju Folkwang Tanz Studio, koja i dan-danas živi i djeluje na Folkwangu i čiji je umjetnički direktor Pina Bausch. Joossov izniman stvaralački duh i humanizam, a posebice njegova životna filozofija, koju je oduvijek izravno povezivao s plesom, ostavili su pečat koji i danas uvelike određuje karakter Fachbereicha 3.

U sljedećih nekoliko desetljeća razvoj i stvaranje profila plesnog odjela vodili su pokojni Hans Züllich, kojega još nekoliko generacija prije mene pamti kao fantastičnog predavača, plesača i pedagoga, zatim Jean Cebron, koji uprkos svojoj nevjerojatnoj vitalnosti u 75. godini više ne predaje kao redoviti profesor (moj apsolutni guru, čovjek koji mi je prenio neprocjenjivo znanje), i živa legenda, kraljica Tanztheatra, Pina Bausch.

Plesno obrazovanje u Fachbereichu 3 priprema u prvom redu studente za perspektivne profesije u modernom plesu i plesnom kazalištu, tzv. Tanztheatru. Obrazovna podloga sastoji se u posredovanju tehnika modernog plesa i klasičnog baleta, kao i folklora. Veoma važan element također je prakticiranje iskustva na sceni i podupiranje samostalnoga koreografskog rada.

Komplementarni predmeti kao što su elementarna glazba, povijest plesa, Alexanderova tehnika, plesna aktualnost i na samom odjelu razvijeno plesno zapisivanje ili kinetografija (po principima ideje oblikovanje prostora Rudolfa von Labana, koji se sa Berlinskom školom 1929. pridružio plesnoj katedri u Essenu), pripadaju grupi teorijskih predmeta čija se predavanja odvijaju prva četiri semestra. Ukoliko želite doći do diplome scenskog plesača, potrebno vam je četiri godine studija, odnosno osam semestara. Također postoji mogućnost dodiplomskih studija (u trajanju od četiri semestara) kao što su plesna pedagogija, koju sam i sama završila, kinetografija i koreografija.

Podučavamo ples, koji motivira, ne dekorira

Kakav je stil ili tehnika koja se uči na tvojoj školi najteže mi je pitanje koje mi ljudi postavljaju. Podučavamo ples koji motivira, ne dekorira, i koji je iskren, objašnjavao je Hans Züllich. Ovdje se tehnika plesa nikada ne podučava u svrhu same tehnike. To i jest specifičnost Folkwanga. Kada bih i krenula objašnjavati, tu bi zasigurno izašla moja interpretacija, koja bi mnogo više bila nalik mom osobnom načinu kretanja. Škola i ima upravo taj cilj da ne podučava ili razvija određeni plesni stil, nego da oblikuje plesača na način da pronalazi svoj osobni stil, dok mu tehnika služi kao podloga za vlastito stvaralaštvo. »Ljudi mi često predbacuju, da stil koji podučavamo nema nikakav karakter. Mi uopće ne podučavamo bilo kakav stil, nego plesnu radinost, Tanzhandwerk. Stil se očituje tek u koreografiji« (Kurt Jooss).

Ta ideja nije samo vodilja koja usmjerava studente za školovanja, nego je i glavna odrednica po kojoj se izabiru potencijalni kandidati za studij. Veoma je teško prepoznati način izbora studenata, jer vjerujem da neka posebna formula i ne postoji. U žiriju sjede (prije bih rekla da se neprestano kreću) deset profesora koji sa svim svojim iskustvom budnim okom pažljivo promatraju kako bi uspjeli prepoznati ljude koji u sebi nose talent i veliku želju da ne samo dobro istešu zanat nego i pronađu vlastiti izraz kroz pokret. Ljude koji plešu, a ne plesače (prof. Lutz Foerster).

Kako funkcioniraju audicije u inozemstvu zasebna je tema o kojoj se već pisalo po raznim plesnim magazinima. Zato želim samo kratko istaknuti da su audicije (bilo privatnog ili javnog tipa) sve više sastavni dio života suvremenoga plesača, jer je cilj osobnog razvoja raditi s nekoliko različitih kompanija tijekom karijere. Baš kao i plesač, i njegova je profesija u pokretu i kao takva suprotna je nastojanju pronalaženja stalnoga zaposlenja.

Prijemni ispit za katedru modernog plesa održava se početkom srpnja za kandidate europskoga kontinenta i u rujnu za kandidate ostalih kontinenata. No, da biste uopće mogli pristupiti ispitu, morate se prijaviti većpočetkom travnja. Potrebna je diploma iz srednje škole, ali ovdje prosjek ocjena ne igra nikakvu ulogu. Iako ne postoji dobna granica, kandidati su najčešće u dobi između 19 i 25 godina. Oni koji prođu sva tri kruga audicije u kojima se prolazi po jedan trening klasičnog baleta, jedan modernog plesa i jedan folklora moraju sastaviti jednominutni solo. Upravo ta jedna minuta često odlučuje. Svake godine promatram profesore kako na mukama rade izbor, jer bi najradije sve kandidate koji su prebrodili sva tri kruga odmah primili. Ipak, u mogućnosti su primiti tek petnaest studenata, jer preostalih deset mjesta mora ostati za studente iz prekooceanskih zemalja. Od kada znam ovu školu gotovo nikada se nije dogodilo da profesori nisu prekoračili broj slobodnih mjesta.

Folkwang još od 1943. postoji kao državna umjetnička škola, a 1963. uzdigla se na rang državnog sveučilišta. Prema tome studij se na Folkwang Hochschule ne plaća. Također postoje mogućnosti novčane pomoći studentima, o čemu se brine GFFF, udruženje ljubitelja umjetnosti Folkwang Hochschule.

Što se tiče jezika, na plesnom odjelu predavanja su na engleskom i njemačkom jeziku, također se intenzivno potiče učenje njemačkoga jezika kako bi svaki student po završetku studija bio kadar govoriti i pisati na njemačkom jeziku. Izvan predavanja među studentima dominiraju engleski i španjolski jezik. Folkwang je, za mlada čovjeka željna znanja i volje za razvijanjem vlastitog talenta, mjesto sa bezbroj mogućnosti. Cilj pružanja tih mogućnosti jest da se stvori profesionalni kadar spomenutih umjetničkih pravaca. Tako se i ples ovdje studira, izučava, analizira, polazeći od samih osnova pokreta, kako bi se razvio plesač sa vrlo čvrstom bazom, spreman da kroči u svijet profesionalnoga plesa.

Smatram da je upravo takva edukacijska priprema za suvremeni ples u Hrvatskoj nužna. Dosadašnje razvijanje suvremenog plesača u nas prepušteno je samim plesačima, koji svoju osnovu moraju graditi po raznim radionicama, seminarima ili u plesnim kompanijama. To je kao da netko počne graditi pravničku karijeru bez završenoga pravnog fakulteta. Upravo takva nepojmljivost natjerala je mnoge od nas na školovanje u inozemstvu.

Jasna Vinovrški