Vijenac 206

Film

Glumci iz sjene

Orlando Bloom

Smirena, ambigvitetna ljepota, drsko samopouzdanje, mondena agresivnost i napadna nonšalantnost glavne su karakteristike mladog britanskog glumca nostalgičarsko-fantastičnog imena

Glumci iz sjene

Orlando Bloom

Smirena, ambigvitetna ljepota, drsko samopouzdanje, mondena agresivnost i napadna nonšalantnost glavne su karakteristike mladog britanskog glumca nostalgičarsko-fantastičnog imena — Orlanda Blooma, kojeg prijatelji od milja zovu i Orli; iznimno sklona opasnim športovima, neistraženom, novom, divljim zabavama, i u biti različitog od lika koji ga je izbacio u središte interesa javnosti — kraljevskog vilenjaka Legolasa u Jacksonovoj filmskoj fantaziji Tolkienova remek-djela Gospodar prstenova. Porijeklom iz roda Zelenih vilenjaka, Legolas se iz vilinske zemlje Rivendella pridružuje Prstenovoj družini, te ovaj lakonogi i brzoruki upravitelj lukom i strijelom predstavlja njihove oči i uši pri nadolazećim opasnostima.

Bloom ga glumi na pomalo ekspresivan, staromodan način, nastojeći mu udahnuti dozu lagane, a moćne prozračne osjećajnosti koja nadilazi ljudsko, te pokrete, glas i cjelokupnu pojavu fokusira i usklađuje s likom. Legolas je pun dubokoga mira, vrlo ozbiljan, sve shvaća i malo govori, a njegove hitre strelice pogađaju svaki cilj. Bloom je pri njegovu portretiranju napravio solidan posao, pretvorivši ga u akcijskog junaka čija se snaga temelji na duhovnoj komponenti; pri čemu je odlučujuću ulogu imala i njegova klasična privlačnost, koja je donekle u stanju zrcaliti dubinu Tolkienova vilinskog naroda — anđelikog, mudrog i dostojanstvenog poput drevnih bogova. Također je svladao i vilenjački jezik, kombinaciju keltsko-velškog dijalekta, vrlo teškog i neprirodnog pri verbalizaciji, a proučavao je i oružje puno trenirajući, jer se način vilenjačke borbe u filmu temelji na staro-europskom borbenom stilu.

Dakle ni približno ne čini alter-ego mladom prpošnom glumcu (rođenom 13. siječnja 1977. u Canteburyju), čije se dotadašnje filmsko iskustvo svodilo na cameo od jedne rečenice u Wildeu Briana Gilberta iz 1997. godine, u kojem je on rent-boy koji se nudi kontroverznom piscu.

Peter Jackson ga je za svoju veličajnu trilogiju — čiji će drugi (Dvije kule) i treći (Povratak kralja) dio premijere doživjeti u prosincu 2002. i 2003. godine — angažirao netom pri završetku prestižne Guildhall School of Music and Drama u Londonu (na kojoj se mladi glumac propisno uvježbao u klasičnim rolama Čehovljeva i Shakespeareova teatra).

U međuvremenu ćemo ga moći gledati u hvaljenom ratnom spektaklu Ridleya Scotta Black Hawk Down, u kojem nastupa uz Josha Hartnetta i Ewana McGregora.

Inače se toliko vezao s članovima Prstenove družine — svojim glumačkim kolegama, tijekom simultanog osamnaestomjesečnog snimanja trilogije, da je, uza sve ostale, na podlaktici istetovirao vilenjački simbol broja devet (broj punine, uspjeha pothvata i dovršenja djela), a i ne odvaja se od prstena s gravurom To wherever it may Lead (Kamo god vodio), što je jedna od njegovih rečenica u filmu.

Neodoljiv i kao viktorijanska muška prostitutka i kao naoružani vilenjak-princ iz Međuzemlja, mladi Bloom u svakom je slučaju nova nada o kojoj će se još čuti.

Katarina Marić

Vijenac 206

206 - 24. siječnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak