Vijenac 206

Maticahrvatska

Antonija Vranić

Opasnosti antraksa

Odjel za prirodoslovlje i matematiku 20. prosinca organizirao je znanstvenu tribinu dr. Borislava Aleraja o temi Antraks — bolest životinja i ljudi.

Opasnosti antraksa

Odjel za prirodoslovlje i matematiku 20. prosinca organizirao je znanstvenu tribinu dr. Borislava Aleraja o temi Antraks — bolest životinja i ljudi.

Odmah na početku istakno je kako je riječ o vrlo staroj bolesti koja je ljudima oduvijek bila poznata po zlu. Njezin naziv vjerojatno potječe iz Egipta, a bio je poznat i u Grčkoj. U nas je poznata i pod imenom crni prišt ili bedrenica. Njezin uzročnik, koji izlučuju bolesne životinje, otkriven je još 1850.

Riječ je o bolesti od koje pretežno obolijevaju životinje, ali javlja se i u ljudi, i to kada se nađu u kontaktu, izravnu ili neizravnu, sa zaraženim životinjama. U organizam ulazi preko ozljeda te preko probavnog ili dišnog sustava, a može se razlikovati više vrsta antraksa: kožni ili crni prišt, probavni i dišni (najteži oblik).

Što se tiče prevencije, to je posao veterinara i za to postoji više načina, od kojih je najbezbolnije cijepljenje. Zahvaljujući sustavnom radu veterinara u Hrvatskoj je bolest relativno rijetka. Ljudski antraks danas je prava rijetkost. Od njega obolijevaju uglavnom starije osobe i to na stočarskim područjima, kao što su područje Vukovarsko-srijemske županije i cijelo područje Dalmacije. Nakon dijagnosticiranja u ljudi postoji mogućnost uspješna liječenja antibioticima, a moguća je i prevencija antibioticima i cijepljenjem. U današnje vrijeme kao velika opasnost nametnula se činjenica što se njegovi uzročnici mogu i namjerno proizvesti u laboratorijima i upotrebljavati u biološkom ratu, iako je to po svim konvencijama zabranjeno. Do sada je takva zlouporaba bila rijetkost, ali u novije vrijeme postaje realnost, posebno u Sjedinjenim Državama, gdje se distribuira putem pisama i pošiljaka. Za zaštitu od takvih terorističkih činova danas se širom svijeta formiraju timovi stručnjaka koji rade na suzbijanju.

Antonija Vranić

Vijenac 206

206 - 24. siječnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak