Kolorizam za plemenite divljake

Kolorizam za plemenite divljake

Jedna od rijetkih prilika za bijeg od sive i vlažne bečke zime, za kojim mnogi od nas južnjaka čeznu, posjet je aktualnoj izložbi njemačkog ekspresionista Emila Noldea u Kunstforumu. U njegovu se opusu nalazi grupa djela izvaneuropskih sižea, koja nas pozivaju da zaronimo u podneblja južnih mora

»Neopisivo lijepo, divlje putovanje po južnim morima« (Nolde) važna je biografska epizoda koja je odredila razvoj Noldeova stvaralaštva. Jedna od posljednjih ekspedicija u njemačke kolonije 1913/14. kojoj se pridružio imala je za cilj ispitati zdravstvene navike domorodaca na Novoj Gvineji. Kako nije donijela spektakularne rezultate (ili oni nikada nisu objavljeni) postala je poznata isključivo kao Noldeovo putovanje po južnim morima. Tijekom puta od listopada 1913, najprije transsibirskom željeznicom do Mandžurije, a zatim preko Japana i Kine do njemačke Gvineje (danas Papua Nova Gvineja), sve do povratka u domovinu rujna 1914, nastalo je više stotina skica u boji, akvarela i nekoliko ulja na platnu kojima je slikar dokumentirao egzotična podneblja i život urođenika udaljenih otočja. Prvi su crteži poslani sredinom prosinca 1913. iz Rabaula u Njemačku, gdje su Noldeovi suvremenici kao stvar prestiža promatrali poznavanje rajskog života primitivnih plemena. Raširena predodžba o urođeniku kao plemenitom divljaku uvelike je utjecala na popularnost tih radova. U njemački su ekspresionizam s tom epizodom ušli egzotični elementi. Za Noldea sama putovanje je značilo odlučni stupanj u razvoju njegova izraza — odnosilo se to na paletu, na formalnu ili sadržajnu razinu njegovih djela.

Tek nakon tri mjeseca boravka u tropima i oporavka od ozbiljneg bolesti Nolde počinje slikati ulja na platnu. Od početka ožujka do kraja travnja 1914. putuje sa suprugom u područje današnje Nove Irske i u Käwiengu adaptira jednu zatvorsku ćeliju u atelijer. Tada u samo nekoliko tjedana nastaje devetnaest slika od kojih jedanaest čini okosnicu izložbe u Kunstforumu.

Jarke boje, neposredno...

Noldeov interes za kulturu domorodačkih plemena južnih mora javio se oko 1911. i dokumentiran je u također izloženim studijama eksponata berlinskog Etnološkog muzeja. Koloristički izražajni radovi nastali na njegovu putovanju u određenoj su mjeri i refleks oduševljenja Gauguinovom umjetnošću, koja ga se duboko dojmila još 1905. pri posjetu izložbi u Weimaru. Noldeove uskovitlane jarke boje zrače neposrednošću, postaju neovisnim elementima iako se nikada posve ne odvajaju od motiva da bi prešle u apstraktno. Razbivši tradicionalne definicije lijepoga, Nolde je na sve aspekte svojih djela primjenjivao stanovit koncept deformacije i karikiranja zdravog svijeta, koje je također doveo gotovo do apstraktnih granica. Disproporcija, oporost i grubost kulminiraju pod utjecajem apsolutne izvornosti umjetnosti primitivnih plemena. Izložen je ciklus uglavnom usredotočen na ljudske likove.

Vijesti o izbijanju Prvog svjetskog rata zatekle su Noldea na povratku prema Europi. U Port Saidu britanska vojska zapljenjuje brod na kojem se nalazi sva njegova prtljaga, zajedno s vrijednim uljima na platnu. Sredinom rujna 1914, ponovno u domovini, Nolde se suočava sa činjenicom da je većina radova koji ilustriraju i dokumentiraju njegov put oko svijeta najvjerojatnije nepovratno nestala. To ga potiče na intenzivno sređivanje dojmova u djelima koja su, ispostavit će se poslije, potpuno različita, teža, mračnija i manje razuzdana od onih nastalih na licu mjesta.

Fascinacija primitivnim

Vijest o pronalasku prtljage izgubljene 1914. nenadano stiže u Njemačku tek 1921. U Plymouthu Nolde pronalazi neoštećene dvije role sa slikama i oko dvije stotine i pedeset skica malog formata, koje ga i samog začuđuju. Ugodno su iznenađenje ulja na platnu, od kojih mu se neka čine posebno lijepima.

Noldeov interes za domorodački život dalekih podneblja utjecao je na mnoge europske umjetnike. Popratni tekstovi uz izložbu izvješćuju nas da ga je na veliki pothvat putovanja po južnim morima potaknulo posebno zanimanje za očuvanje kulture primitivnih plemena. No, ideološke implikacije toga dijela Noldeova opusa olako se prešućuju. Iza njegova angažmana za očuvanje urođeničkih kultura stajalo je ponajprije domoljublje, zbog kojeg se umjetnik i nije libio ponijeti u Njemačku oružje, maske, fetiše i brdo ostalih urođeničkih predmeta za svoju zbirku. Najbliže je istini reći da nije bio odlučan interes za uvjete u kojima domoroci u njemačkim kolonijama žive, niti briga za očuvanje izvornosti njihove kulture, nego se prije radilo o zadivljenosti u Europi rođenim idealom — slikom čista i neiskvarena urođenika, stanovnika rajskog vrta na Zemlji.

Tek se jedan tekst u katalogu koji prati izložbu (Ch. Lange) bavi povijesnim kontekstom u kojem je nastao taj dio Noldeova opusa. Bila je riječ o prestižnu, neisplativu projektu kolonijalne sile u području koje se smatralo vrstom idealnog, zaštićenog rezervata. Uz tu je situaciju vezano jednako mnogo proturječnosti kao i uz Noldeovu osobu. Majstor diferenciranih tonova i prekomorskih impresija bio je vođen željom i potrebom za novom utopijom u vlastitoj blijedoj, dekadentnoj europskoj sadašnjici.

Libuše Jirsak