Ja sam J. R., a sve oko mene je c/b svijet

Jasenko Rasol, Irma, Studio Muzeja suvremene umjetnosti, 13. prosinca 2001-20. siječnja 2002.

Jedna od stvari koja se veže uz suvremenu generaciju umjetnika jest i odnos prema vlastitoj osobnosti. Danas se u središtu interesa umjetničkog izražavanja više ne nalazi prikazivanje biblijskih tema, krajolika ili velikih povijesnih događaja. Tako je sam umjetnik i njegov život postao važno uporište u različitim medijima, bila to fotografija, video, film, dnevnik. Fotografija je sama po sebi medij koji se vrlo dobro uklopio u takvo htijenje umjetnika, te su se fotografski dnevnici Nan Goldin na primjer, Petra Dapca, Seichi Furye (koji su redom izlagali i u Zagrebu), Sophie Calle ili Cindy Sherman izdvojili kao jedna od relevantnih i referentnih točaka širokog spektra tema kroz koje suvremeni umjetnik iskazuje vlastitu karizmatičnost.

Jasenko Rasol poznat je domaćoj publici kao fotograf i snimatelj, a pripadnost aktualnim tokovima pokazuje upravo karakterom svojih izložbi koje su vezane uz njegova putovanja i doživljaj Brazila, Vijetnama, Firence ili Pariza, koji svakim boravkom iznova i dublje upoznaje, tu je i Japan; autobiografske crte obilježuju i izložbu Artist as a young man, u kojoj nas umjetnik upoznaje s vlastitim djetinjstvom, podvlačeći i markirajući autentičnost iskazanog fotografskog materijala originalnim dnevnicima koje je pisao kao dječak.

U izložbi Irma u Studiju Muzeja suvremene umjetnosti, kustosice Leonide Kovač, fotograf Jasenko Rasol predstavio se sa pedesetak portreta (svoje) djevojke Irme Omerzo (inače i same dobro poznate domaćoj plesnoj sceni, a još više stranoj) što su nastajale tijekom devedesetih, do 2001. Radeći u crno-bijeloj tehnici u kojoj se izvrsno snalazi i koja leži njegovom izrazu, nižu se portreti integrirani s atmosferom mjesta i trenutka u Zagrebu, Parizu, Japanu, Plitvičkim jezerima, Vijetnamu, na Silbi. Svaku od njih povezuje lik Irme, a ta se činjenica može shvatiti i drukčije — kao umjetnikovo ispitivanje vlastitoga ja te njegova projekcija toga ja. Tako fotografija zadržava svoj vječni ambigvitet između realnosti, ili njezina privida, te sadržaja koji daleko nadilazi formu.

Na putu prema sigurnoj afirmaciji u umjetničkom i intelektualnom kontekstu mladi fotograf Jasenko Rasol izabrao je smjer nekompromisne i autentične ekspresije.

Iva Brezovečki-Biđin