Dvanaest izvrsnih rasprava

Prinosi za proučavanje života i djela dra Ive Pilara, sv. prvi, naklada Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2001.

Ugledni Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, obavivši dosad mnoštvo istraživačkih poslova eminentno sociološke, epistemološke, kulturološke, demografske, politološke isl. naravi, posegnuo je i za svojim korijenima: nakon instruktivne izložbe iz 1999. o životu, radu i djelu zakladnika svoga imena (dr. Ivo Pilar, 1874-1933), Institut je objavio i prvi svezak najavljenoga opsežnog i očito »na duge staze« zacrtana znanstvenoistraživačkog niza. Nije mnogo naših zavoda koji bi se, osim svojom temeljnom djelatnošću, pozabavili i zakladnim idejama što ih je, in nuce ili in extenso, bio nabacio ili razradio kakav prethodnik čije ime danas nose. Više iznimka nego pravilo, Institut društvenih istraživanja Ivo Pilar svome je imenu, pored uspomenskog prisjećanja, očito nakanio pridružiti i zakoniti sadržaj: proučiti problematiku što ju je svojim široko razgranatim interesima pokrivao znameniti polihistor, ali i, ništa manje, proučiti njegov vlastiti, nedovoljno poznati život, njegovo vlastito djelo u izvorno objavljenu obliku, njegovo doba, posebice pak društvovne i povijesne okolnosti u kojima je to djelo nastajalo; koje je, uostalom, bilo i tvornim suoblikovateljem tih i takvih okolnosti.

Provokativnost Pilarovih spisa

Knjiga od gotovo 300 stranica, uzorno ostvarena i raspoređena znanstvenog sloga (ur. Srećko Lipovčan i Zlatko Matijević, grafički i tehnički urednik Zlatko Rebernjak), započinje predgovorom Ivana Rogića, a završava dosad najpotpunijom bibliografijom dra Ive Pilara. Taj početak i taj završetak knjige točno reprezentiraju njezinu unutrašnju znanstvenoistraživačku dinamiku. Dok Rogićev predgovor Četiri lika Ive Pilara (on da je pisac opasne knjige, pionir povijesne sociologije i političkog zemljopisa odn. geopolitike u Hrvatskoj, teoretičar prve hrvatske modernizacije i, na kraju, političar), Bibliografija nudi opsežniju i diferenciraniju sliku. Prema njoj se Pilar, naime, bavio sljedećim područjima duhovnih i društvenih znanosti: I. Književnost, II. Politika i politologija, III. Politička geografija, geopolitika, IV. Povijest, V. Pravo, VI. Sociologija, etnografija, etnologija, antropologija, VII. Psihologija, te VIII. Gospodarstvo. Ne samo da se tim područjima bavio; Ivo Pilar bio je, to tvrde i pisci topogledne studije o njemu Mladen Klemenčić i Nenad Pokos, zakladnik hrvatske političke geografije, ako ne i geopolitike U praktičnom životu bio je ono što je bio i izobrazbom: pravnik, dugogodišnji visoki činovnik, posebice odvjetnik, u mladosti pak književnik-početnik, pa je kao takav bio i izložen onodobnoj društvenoj percepciji, posebice kad je, u nerazjašnjenim okolnostima, 2. rujna 1933. (prema službenoj verziji) počinio samoubojstvo. Zbog iznimne provokativnosti njegovih utjecajnih spisa bio je percipiran i kao političar ne-praktične prakse. No kao znanstvenik, bio je uglavnom tek nejasno slućen, što su znali privesti k znanju tek rijetki (inicijalno F. Pucek, M. Starčević, ekstenzivno u nemilim vremenima Mladen Švab i Dubravko Jelčić, primjerice).

Osam zaglavnih priloga

Raspon istraživalačke dinamike, dakle, određuje upravo spomenuti Rogićev uvodni tekst i preslikana bibliografija. Između njih nalazi se, osim zaglavnih priloga, dvanaest izvrsno napisanih, kraćih ili duljih rasprava, a napisali su ih, redom: Antun Pavešković, Mladen Klemenčić-Nenad Pokos, Stjepan Matković, Mira Kolar, Jure Krišto, Zoran Grijak, Zlatko Matijević (2), Božidar Jančiković (ing., Pilarov unuk po majci, 2 rasprave), Srećko Lipovčan, te Željko Holjevac. Svaki od tih uglednih hrvatskih znanstvenika latio se odnosnog stručnog polja, pa je pred suvremenim čitateljem ekspertiza iz prve ruke. Rado ću, iz moga motrišta, izraziti radost s novih, i svakako poticajnih a zasad i najmjerodavnijih, ekspertiza Antuna Paveškovića i Srećka Lipovčana. Znanost o književnosti, u širem smislu filologija, dobili su vrijedne priloge. Povjesničarski se radovi (Krišto, posebice Grijak, Kolar, Matković, Matijević) bave Pilarovom ulogom u političkom i javnom djelovanju na prijelomu stoljeća te u doba aneksijske krize u Hrvatskoj, Austriji, Ugarskoj, a sve zbog Bosne i Hercegovine. Današnjem će pratitelju hrvatsko-bosansko-hercegovačkih odnosa biti od velike koristi istraživanja rečenih pisaca glede tadašnjih sličnih, kadšto i na dlaku istih geopolitičkih premisa i političkih opcija. Posebice upada u oči važnost osobnih i političkih odnošaja Ive Pilara, jednoga od zakladnika Hrvatske narodne stranke u Bosni, i tadašnjega znamenitog sarajevskog nadbiskupa, dra Josipa Stadlera.

Kompleks Pilar

Čemu, na temelju obična kulturološkog čitanja, valja dati prednost u kompleksu Pilar? Da je na djelu velika osobnost hrvatske kulture prošlih vremena, to je nedvojbeno. Da je autor koji je svojim sve slavnijim djelima Južnoslavensko pitanje i Uvijek iznova Srbija nekada objašnjavao očitosti tek nekolicini a danas mnogima, i to je nedvojbeno. Da je posrijedi lucidan svojedobnik koji se, razvitkom društvenih prilika i svjetskopovijesnih događaja, tek u naše dane pokazao izvanrednim dijagnostičarom, ali bez i trunke strančarske zagriženosti odnosno zapjenjenog političarskog klevetništva, to je danas valjda svakomu jasno. Autori Prinosa za proučavanje života i djela dra Ive Pilara ponudili su čitav niz ostvarenih znanstvenih zadaća. Neke su činjenice tek otkrili, neke su prinijeli k svjetlu, neke su rasporedili u nove kontekste, neke pak izložili u skladu s modernim tipovima proučavanja. Vrijedi to koliko za Pilarovo javno djelovanje na mnogim poljima, toliko i za znanstvenometodološke, posebice povijesne i geopolitičke modele.