Arheološki nalazi

Odjel za povijest umjetnosti, arheologiju, etnologiju i arhitekturu organizirao je 19. prosinca predavanje Branke Migotti Arheološko nalazište Štrbinci kod Đakova u povodu novih nalaza. Uvodnu riječ dao je Ivo Pavlović, kustos Muzeja Đakovštine, istaknuvši tom prigodom kako je riječ o lokalitetu koji je najpoznatiji kao ranokršćanski, ali je bogat i slojevima ostalih razdoblja, posebno prapovijesnih. Danas se lokalitet nalazi u prilično lošem stanju zbog dugogodišnjeg devastiranja, posebno antičkog sloja. Tome je pridonijela i činjenica što je lokalitet poznat još od 19. stoljeća, a sve do osnutka Muzeja Đakovštine nije postojala njegova pravilna zaštita, građa je odlazila u Zagreb i Osijek, kao i u privatne zbirke. Bez nadzora arheologa bio je sve do 1978. U međuvremenu je cijelo područje razrovano. Tek od 1979. Muzej u suradnji s Filozofskim fakultetom iz Zagreba počinje sustavna istraživanja. Zanimanje javnosti za taj lokalitet ponovno se budi 1991, kada su u jeku Domovinskog rata na njemu pronađene ranokršćanske freske, a ubrzo i ranokršćanska nekropola. Radovi na lokalitetu traju pa se očekuju novi nalazi koji će rasvijetliti njegov misterij.

Branka Migotti u svom predavanju prvo se osvrnula na geomorfološki položaj nalazišta, da bi potom dala povijesni slijed istraživačkog rada na njemu. Potom je upozorila na problem Certisije, antičkog naselja, za koju mnogi smatraju da se nalazila upravo na mjestu Štrbinaca (na što upućuje i ulomak jednog natpisa, za koji se pak ne zna odakle točno potječe i iz kojeg je vremena, pa i dalje ostaje enigma o njegovoj lokaciji).

Branka Migotti potom je dala i pregled nalaza, što je popratila brojnim dijapozitivima. Oko tisuću predmeta smješteno je u Muzeju Đakovštine. Uglavnom je riječ o keramici koja se datira u razdoblje od 1. stoljeća prije Krista do 6. i 7. stoljeća poslije Krista. Uz keramiku nađeno je i veoma raznovrsno prstenje, kao i velika količina fibula, posuđa, a posebno staklenih posuda.

Kada je 1991. otkrivena freska, lokalitet je ponovno pobudio pažnju stručne javnosti. Riječ je o freski rađenoj crvenom bojom na žućkastoj podlozi s tipičnim ranokršćanskim prizorom. U istraživačkom radu koji je uslijedio dosad je otkriven pedeset i jedan grob, od kojih otprilike polovica sadrži priloge koji nisu osobito brojni.

Na kraju je zaključila kako je riječ o lokalitetu koji svakako zaslužuje pažnju, a velika je šteta je što je pustošen godinama, pa i stoljećima.

Antonija Vranić