Umjereno dopadljivo

Umjereno dopadljivo

Hanif Kureishi, Gabrielov dar, prev. Dragan Koruga, Celeber, Zagreb, 2001.

Hanif Kureishi može se pohvaliti svojevrsnim rekordom. Naime, u posljednje četiri godine police domaćih knjižara ugledalo je čak pet hrvatskih prijevoda njegovih romana, a njegov najnoviji uradak ekspresnom je brzinom, iste godine kada je objavljen u Engleskoj, ponuđen i domaćem čitateljstvu. Usput ćemo spomenuti i da za kompletnu zbirku Kureishijevih djela u vašoj biblioteci nedostaje tek prijevod njegovih priča Love in a blue time, napisanih 1997.

Nakon što je s Intimom Kureishi na neko vrijeme odustao od međurasne problematike i okrenuo se normalnoj engleskoj obitelji, u Gabrielovu daru njezin je raspad popratio iz perspektive dječaka. Dječak možda i nije najbolja definicija, jer Gabriel ima petnaest godina i vrlo brzo odrasta. Njegovi roditelji pripadnici su hipi-generacije šezdesetih, kada su se družili s poznatim glazbenicima i glumcima. Sada sumnjaju u svoje nekadašnje ideale i u same sebe, a rezultat je razlaz Gabrielove male obitelji. Na novu situaciju njezini članovi reagiraju vrlo različito. Njegova majka odlučuje biti poduzetna — traži novi posao, nove prijatelje i istočnoeuropsku dadilju za Gabriela. Njegov otac stvari prihvaća drukčije — opija se, sažalijeva, živi u bijednoj unajmljenoj sobi, posuđuje novac i, definitivno, ne radi ništa konstruktivno kako bi riješio svoje probleme. Gabriel novonastale prilike proživljava vrlo emotivno — izgrađuje duhovnu vezu sa svojim umrlim bratom blizancem, često razgovara i savjetuje se s njim, a otkriva i svoju sposobnost da materijalizira predmete sa slika koje nacrta.

Harry Potter — Gabriel

Nabrojene neobične osobine, nešto naglašenije u prvom dijelu romana, i živopisni likovi okupljeni oko Gabriela pomalo podsjećaju na još jednoga velikog dječjeg junaka današnjice — Harryja Pottera. U trenucima kada njegovi roditelji ne znaju sami donijeti prave odluke, ni one koje se tiču njihova profesionalnog, a ni privatnog života, Gabriel se pokazuje zrelijom i odgovornijom osobom te, naposljetku, posve upravlja njihovim sudbinama. On baš u svakom trenutku zna što učiniti i kako ostvariti ono što želi, a jednako kao i prethodno spomenuti Harry — Gabriel će iz čitave hrpe nesretnih situacija na kraju uspjeti izvući happy end za svakoga. Tjeran gotovo isključivo Gabrielovim poticajima njegov se otac uspijeva iščupati iz učmalosti i otkriti nove pedagoške potencijale, a i njegova majka napokon shvaća prema kome gaji najdublje osjećaje. Tu profitira i sam Gabriel — stječe nove, bogate i poznate prijatelje i dužnike te se napokon može vratiti normalnom tinejdžerskom životu.

Kao što se dade iščitati već iz naslova, najveći bi naglasak romana trebao biti upravo na Gabrielu i njegovu daru. No, ni na samom kraju čitatelj zapravo nije posve siguran na koji je to točno dar Kureishi mislio, a s vremenom on pomalo i gubi na prvobitnoj važnosti. U jednom času može se čak uzeti u obzir i mogućnost da je čitava ta stvar samo posljedica Gabrielova konzumiranja marihuane. Ostatak priče naizgled zvuči vrlo jednostavno, a nažalost i jest takav. Unatoč naturalističkim i, ponekad, pomalo brutalnim prikazima engleske svakodnevice, Kureishi nije ostvario posebnu kompleksnost u prikazu likova ili situacija u kojima se oni nalaze. Definiranje njihovih motiva i osobina gotovo je karikaturalno i dosta predvidljivo, a svršetak donosi vrlo jasnu moralnu pouku. No, to ne znači da neke od tih situacija i osobina nisu istodobno i prilično smiješne.

Iznad 18 godina, molim!

Balansirajući između jednostavna i, začudo, optimističnog romana za mladež i nešto zahtjevnijeg djelca za stariju generaciju, Kureishi se ipak odlučio za onu +18 stranu. Zbog toga je Gabrielov dar ostao tek na razini relativno dopadljive priče oko koje se čitatelj neće trebati odveć angažirati. Vjerni Kureishijevi ljubitelji ostat će razočarani nekarakterističnom naivnošću i jednostavnošću romana, ali oni koji od svoje lektire zahtijevaju ponajprije dobru zabavu možda će ipak zadovoljno zatvoriti korice.

Jelena Gluhak