U ritmu tam-tama

U ritmu tam-tama

Ja samo prenosim neku dobru energiju. To je bit svega. Da se ljudi opuste, da se rasturaju, da se oznoje, da uživaju

Možda ste nedavno, šećući uz savski nasip po vrlo niskim temperaturama, začuli žestoki ritam tam-tama i vrući zov afričkih ritmova? Zvuk je dolazio iz tvornice Jedinstvo, a proizvodio ga je Nino Mureškič, jedan od vodećih slovenskih perkusionista koji je afričke ritmove učio u poznatog bubnjara crne Afrike Mammadyja Keittyja. Riječ je o vikend radionici afričkog plesa (i afričkih bubnjeva i ritmova), koji je od 7. do 9. prosinca organizirala Eksperimentalna slobodna scena.

Afrički ples vodi Barbara Plečko Oberčkal, slovenska plesna umjetnica iz Maribora, ali i iz nekih drugih priča. Barbara je završila Školu suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu i pamtim njezin završni koreografski rad — dojmljivi solo. Moderna plesačica dugih linija neobično nas je iznenadila kad je prošavši audiciju kod Bejarta nastavila školovanje na Mudra Afrique u Senegalu. Zatim je radila u Gvineji u tamošnjem Ballet Africains de Guinee et Djoliba, da bi se 1994. ipak vratila u Sloveniju. Tri godine poslije izlazi sa svojim plesnim projektom Barbara.

— U predstavi Barbara pokazujem svoj život kroz ples, i plesne tehnike koje su me zaokupljale. Krenula sam od modernog, pa Graham i Laban tehnike. U predstavi su četiri velike lutke koje plešu oko mene. Jedna je klasični balet, druga latinoamerički, treća predstavlja Afriku, a četvrta moderni ples. Ja se odlučujem za afričku lutku i na kraju mi se pridruži skupina plesačica i sve završi u afričkim ritmovima i plesu. I to je stvarno moj izbor.

Što znači afrički ples bijelim tijelom?

— Direktorica škole Mudra Afrique napravila je nekakvu sintezu prilagođenu za europsko tijelo. Zapravo je to vrlo jednostavno. Najvažnije je da se opustiš i čuješ ritam. I da se rasturaš. Mi se ne šparamo pri tome.

Što znači prilagođeno?

— Znači da ima neki sustav: četiri koraka naprijed, četiri koraka nazad, dva u desno... zna se gdje su ruke... Discipliniralo se. Afrički plesači plešu spontanije, nema sustava, mnogo je improvizacije. Tamo se uvijek pleše. Ples te prati od rođenja do smrti.

Kako ti je bilo prijeći na tako drukčiji način kretanja?

— Kad sam došla u Afriku, učinilo mi se da sam tamo već bila. Bilo mi je normalno da se tako krećem, odgovarali su mi ti ritmovi.

I sad sam pri tome ostala. Vodim afričke plesove. A modernim se jako puno ljudi bavi. Zašto bih onda to i ja radila?

Što tebi znači afrički ples?

— Ja samo prenosim neku dobru energiju. To je bit svega. Da se ljudi opuste, da se rasturaju, da se oznoje, da uživaju. Radimo mnogo na tempu i ritmu.

Prvi put vodiš radionice u Zagrebu?

— Da, i sve je sjajno. I organizacija i plesači. Evo, vidjela si ih, oni su u tri dana napravili program, mislim, mogu stati na scenu. Možda će nastupiti u siječnju u Exitu, u okviru prezentacije radionice Kulturalnih konfrontacija...

Razgovarala Maja Đurinović