Svestranost i otvorenost

Svestranost i otvorenost

When the Saints go Marchin in...., Matija Dedić, Handwriting, Cantus d.o.o., Zagreb, 2001.

Radost muziciranja, spontanog druženja i dijaloga, nadahnuta komunikacija s drugima, nepretenciozna, neformalna, slobodna i opuštena, sve je to obilježilo umjetničko-zabavnu večer u Zagrebačkom kazalištu mladih, u utorak, 4. prosinca ove godine na predstavljanju novog albuma Matije Dedića Handwriting u izdanju Cantusa iz Zagreba (producenti Miro Vidović i Matija Dedić).

Govori konferansje

Mislim da se u Zagrebu još nije dogodio susret sličan ovome, barem ne u organizaciji naših aktualnih glazbenika. Stoga Matiji Dediću treba odati puno poštovanje da je došao na jednu ovakvu ideju i da ju je uspio realizirati (!), zahvaljujući dakako brojnim sudionicima u projektu. Kao što na predstavljenu albumu sudjeluje niz glazbenika iz različitih — a u konačnici tako bliskih izražajnih sfera — kada je riječ o pravim umjetnicima i zanesenjacima — od suvremenog ili klasičnog jazza do šansone, zabavne glazbe, akustičnih i električnih pomagala, tako su oni našli svoje mjesto i na pozornici ZKM-a postavljenoj na razinu gledališta u središtu zbivanja scene-radionice otvorene svima. Raspon kombinacija koji se nizao na koncertu pokazuje veliku svestranost i otvorenost različitostima klavijaturista i skladatelja Matije Dedića, koji je ujedno bio i nadasve duhovit i poticajan konferansje svojega multiglazbenog koncerta i dakako njegovu hrabrost i inovativnost da okupi brojne prijatelje oko projekta u koji su svi imali puno povjerenje i predanost onome što rade. Na koncertu je bilo izvedeno više skladbi nego što ih ima snimljenih na kompaktnoj ploči, a i neke su promjene bile nužne ili neizbježne (Boško Petrović na bubnjevima umjesto vibrafona), ali sve to nije omelo dojam skladne cjeline ovoga u nas sasvim neuobičajena zajedništva i nadahnute komunikacije između mladih i starijih generacija najrazličitijih glazbenih izričaja i provenijencija.

Veterani i mladi

U Handwritingu sudjeluju pravi veterani naše zabavne glazbe, šansone i jazza kao što su Gabi Novak, Arsen Dedić, Oliver Dragojević ili Boško Petrović, do mladih i najmlađih — poput pjevačica Meri Trošelj, Lidije Bajuk, Ivane Husar, Maje Vučić. Redali su se brojni gostujući instrumentalisti i razni sastavi u kojima je djelovao ili povremeno djeluje Matija Dedić; gitaristi Darko Jurković — Charlie, Joe Pandur, Quartet Sensitive, naš najbolji combo jazz sastav Quartet Boilers, sastavi Black Coffee, Dalmatia Reunion, Matija Dedić trio, saksofonisti Dražen Bogdanović, Saša Nestorović, Marko Križan, bubnjar Milo Stavros. Dakako nisu izostale ekspresivne solističke dionice Matije Dedića na klaviru i mali dodaci iz šansonjerskog repertoara Arsena Dedića ponesena ovim inspirativnim kolažom. Gabi Novak suvereno je otpjevala jazz-skladbu My Funny Valentine, Meri Trošelj svoju suptilnu Amor en Paz prema poznatom Jobimovu bossa standardu, Lidija Bajuk skladno je spojila svoj autentični etnoizraz s jazz-improvizacijama pratećih glazbenika. Posebno su oduševili Boilersi s dvije sjajno izvedene skladbe u najboljoj tradiciji njihova inovativnog džezističkog zvuka i u izvanrednim solističkim dionicama svih članova — Matije Dedića na klaviru, Davora Križića na trubi i krilnici, Mladena Barakovića na kontrabasu i Krune Levačića na bubnjevima.

Inovativnost Dedićeva koncepta nalazimo i na dizajnu omota ovim koncertom promovirane kompaktne ploče Handwriting, u formatu male knjižice s maštovito složenim kolažima fotografija u boji, glazbenika i morskih vizura s našeg Jadrana, koje su snimili Damil Kalogjera, Pavao Scotti i Marko Gracin. Na pojedinim skladbama na CD-u uspjeli remiks potpisuje DJ Dus.

Svatko tko nije uspio prisustvovati ovoj večeri u ZKM-u (ili gledati snimku na HRT-u) s pravom može žaliti. Bio je to osobit trenutak ljepote, umjetnosti i druženja, koji nas je obogatio i razgalio, odmaknuvši nas barem na čas daleko od naše tmurne svakidašnjice.

Nada Vrkljan-Križić