Rafinirana ladanjska arhitektura

Rafinirana ladanjska arhitektura

Zlarin je jedan od šest naseljenih otoka šibenskog arhipelaga smješten gotovo u središtu duge hrvatske obale. U 15. stoljeću spominje ga šibenski renesansni pjesnik Juraj Šižgorić kao zgodno utočište plemićkih obitelji u vrijeme kuge. Taj karakter sklanjanja i ladanja zadržao je Zlarin u dugim stoljećima svoje povijesti ponajviše zahvaljujući blizini grada Šibenika, iz kojeg se dolazilo kratkim i za brodarenje povoljnim morskim putem. I danas u naselju ima nekoliko vrsnih baroknih ljetnikovaca, poput ljetnikovca Zuliani. Zlarin je bio mjesto ribara, poljodjelaca, lovaca na koralje i dobrih pomoraca. Od druge polovice 19. stoljeća pa sve do početka Drugoga svjetskog rata Zlarin je središte općine, i to je dugo razdoblje bilo vrijeme njegova procvata.

Na kraju široka zaljeva, u potpunom miru od jakih mediteranskih vjetrova, smjestila se zlarinska lučica s naseljem od kamenih kuća između kojih vijugaju popločani puteljci, uspinju se odrine vinove loze na kamene stupove i sve je u nekoj svečanoj ljepoti i mirnoj ravnoteži između skromnih seoskih kuća i otmjenijih gradskih zdanja. Takva slika tihoga mediteranskog naselja, gotovo izolirana od svijeta, privukla je tada svjetski poznatu sopranisticu Ester Mazzoleni (Šibenik, 1883-Palermo, 1982) da upravo u Zlarinu izgradi ljetnikovac. Objekt je izveden 1912. godine, oko šesto metara udaljen od zbijenog naselja i smješten u tada mladu borovu šumicu. Kuća je dobila ime Villa Ester u slavu velike umjetnice, koja je već tada bila afirmirana kao nezaobilazna Norma u Bellinijevoj operi. Njezin otac Paolo bio je inicijator izgradnje šibenskoga kazališta (otvoren 1870) i njegov dugogodišnji uspješni impresarij. Iako je Ester priznata kao prethodnica Marije Callas i početkom 20. stoljeća bila svjetska veličina, ostala je do danas u hrvatskim muzikološkim krugovima slabo zapažena.

I danas je sačuvan niski kameni zid sa stupovima od crvene opeke koji okružuje perivoj vile. Između stupova skromna je žičana ograda. Prednja i stražnja vrata perivoja izvedena su u kovanom željezu sa secesijskim lisnatim motivima koji se još tu i tamo mogu pronaći na sličnim vratima u Šibeniku. Na obali pred vilom bio je omanji gat uz koji je Ester mogla pristajati brodom zajedno s prijateljima na kraju svojih kratkih vožnji morem do obližnjeg otoka Prvića ili u krugu mirne zlarinske luke. Ester je dolazila u vilu u stankama napornih svjetskih turneja, opuštajući se u mirisima sredozemnoga bilja, u modroj, poput zrcala bistroj plohi zlarinskog mora i u zvucima glazbe koji su iz vile dugo u noć uzvišeno odjekivali nad usnulom ribarskom lučicom.

Otmjena jednokatnica

Vila je izgrađena u historicističkom stilu. To je otmjena jednokatnica s visokim potkrovljem i asimetričnim glavnim pročeljem. Krovni vijenac i balkon prvoga kata podupiru neorenesansne konzole. Prizemlje i kat imaju osunčane terase i jugozapadnu orijentaciju. Ograda prizemne terase ima neobaroknu cementnu balustradu. Donji dio fasada izveden je imitacijom kamenih blokova u žbuci, što je specifičnost stila u Dalmaciji s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Izvorni objekt imao je lože i na sjeveroistočnoj fasadi, ali su one poslije pretvorene u kupaonicu i kuhinju. Svi dekorativni i konstruktivni elementi pročelja izvedeni su uglavnom u cementu, čija se uporaba afirmirala u Dalmaciji upravo u doba gradnje vile. Kroz ulazna vrata vile pristupa se izravno na kameno dvokrako stubište, kojem je ograda izvedena u željezu s lisnatim motivima i detaljima secesijskog stila. Identične ograde i danas možemo pronaći u nekoliko zgrada u povijesnom dijelu Šibenika. Stubište je bilo otmjeno, prekriveno tepihom, a i danas su vidljive rupe u koje su se uglavljivali mjedeni držači tepiha. Reprezentativno prizemlje imalo je veliki salon te prateće prostore za boravak i blagovanje. Kat su zauzimale spavaće sobe. U visokom potkrovlju živjela je posluga. Prostorije namijenjene boravku i spavanju imaju parket složen kao riblja kost, a ostale prostorije i stubište pokriveni su teraco-pločicama. Najvredniji su elementi interijera dvokrilne vratnice prizemlja i kata, kao i velika četverodijelna ostakljena stijena salona u prizemlju. Vratnice i stijena ostakljene su staklima koja su zasjenjena ukrasima i predstavljaju najljepše primjerke ostakljene stolarije secesijskog stila na širem šibenskom području. Zlarin u doba Ester Mazzoleni nije imao struju pa se vila osvjetljavala vlastitim izvorom u kojem se proizvodio plin acetilen. Taj se plin razvodio po objektu cijevima promjera 1,5 cm, a na krajevima su bili pipci kroz koje se puštao, a potom palio plin koji je davao jaku svjetlost. Vila Ester danas je jedna od rijetkih zgrada u Dalmaciji koja ima sačuvan izvorni razvod acetilenske rasvjete. U vili se još nalazi odbačen ostatak lustera sa staklenim perlama koji je svjetlio na acetilen u vrijeme kratkih boravaka Ester Mazzoleni u Zlarinu. U potkrovlju je postojao rezervoar za tri tisuće litara boćate vode koji se punio pumpom iz prizemlja, a voda se upotrebljavala za kupanje i sanitarne svrhe. Pitka voda crpila se iz cisterne koja se nalazi iza objekta. Vila ima još jedan raritet: u potkrovlju je sačuvana prastara baterija koja je proizvodila struju za aktiviranje zvonca za poslugu u trenucima kada je Ester i njezinim prijateljima trebalo poslužiti jelo. Čitav objekt građen je vrlo solidno. Zidovi su izvedeni od kamena, obostrano ožbukani. Podovi su od jakih drvenih grednika, a mjestimično su ojačani željeznim nosačima. Krov je pokriven kanalicom.

Rekonstrukcija u tijeku

Vilu je 1924. kupio Jerko Makale, iseljenik sa Zlarina i vlasnik restorana u Americi. Od tada nosi ime Vila Makale. Od toga doba zgrada se trajno upotrebljava u stambene i dijelom ugostiteljske svrhe. U Drugom svjetskom ratu u vili je bilo smješteno vojno zapovjedništvo, najprije talijansko, a poslije njemačko. Posljednji kupac vile je Anthony Maglica, Amerikanac zlarinskoga podrijetla kojem vila pripada od 2000. godine. Upravo je u tijeku rekonstrukcija objekta pod nadzorom Konzervatorskog odjela iz Šibenika. Objekt će biti namijenjen odmoru obitelji vlasnika, a pri rekonstrukciji sačuvat će se izvorni eksterijerni izgled objekta kao i najvredniji inventar interijera.

Villa Ester rafinirani je primjer ladanjske arhitekture dalmatinske obale. Ona je bila odraz visoke kulture stanovanja znamenite sopranistice, a njezina kratka zlarinska epizoda vrijedan je kamenčić u bogatu mozaiku iznimne umjetnice, koja je cijeloga života sjetno koračala zamišljenim mostom između Italije i staroga kraja.

Ivo Šprljan