Poziv na Platformu mladih koreografa

Poziv na Platformu mladih koreografa

Plesni centar Tala već treći put poziva mlade koreografe odnosno sve kreativce koji se žele okušati u plesnom stvaralaštvu! Novi izazov otvoren je svima bez obzira na formalnu edukaciju, a rok za predaju prijave 10. ožujka 2002. Trajanje koreografije je do dvadeset minuta za solo i do trideset minuta za grupu, a izbor će obaviti komisija u sastavu: Rajko Pavlić, Iva Nerina Gattin, Maja Šćekić, Edvin Liverić i Staša Zurovac. Prijavu koja uključuje životopis s fotografijom, prijavnicu i radnu snimku koreografije treba poslati na adresu Plesni centar Tala, Platforma mladih koreografa, B. Magovca 50/VI, 10 000 Zagreb. Više o Platformi na: http://www.inet.hr/~ytala.

Ščelkunčik u HNK-u

Zagrebačka publika tradicionalno voli i posjećuje tzv. bijele balete, a jedna od omiljenih kombinacija jest u božićno vrijeme pogledati Ščelkunčika. Iako je Bourekova scenografija potamnila čaroliju baletne božićne priče i ugođaj kraljevstva slatkiša, ples i glazba i dalje nose obilje vedrine i klasične ljepote. Ščelkunčik je na repertoaru još 27. i 28. prosinca 2001. te 4. i 5. siječnja 2002. Uz Irenu Pasarić, kao Vilu šećera, prvi put se u ulozi Snježne kraljice izmjenjuju i Edina Pličanić i Olja Jovanović, dok će se Staša Zurovac okušati kao Drosselmeyer. Preciznu podjelu uloga za svaku večer kao i ostalo o borbi Orašara i Kralja miševa možete provjeriti na http://www.hnk.hr

Priredila Maja Đurinović

Drago sjećanje na stroge ispite

Drago nam je ovih snježnih prosinačkih dana prisjetiti se dijela povijesti hrvatskog suvremenog plesa i jednog od početaka umjetničkog obrazovanja mladih u Zagrebu. Nakon što je u listopadu 1954. osnovana Škola za ritmiku i ples, 20. i 21. prosinca održani su prvi prijemni ispiti. Kriteriji upisa bili su očigledno strogi jer je od 86 prijavljenih djevojaka u Školu bilo primjeno svega 45. Prva sjednica Nastavničkog vijeća održana je 4. siječnja 1955, te je vidljivo da su sve učenice morale obaviti liječnički pregled (što na žalost danas nije postavljeni standard). Škola je trajala šest godina, a ciljevi i zadaci su joj bili odgojiti kadar: nastavnike ritmike i plesa, plesače i koreografe suvremenog umjetničkog smjera, stručnjake za kinetografiju, racionalizatore pokreta u industriji, rekreatore i terapeute putem pokreta. Prva ravnateljica Škole za ritmiku i ples i njezina pokretačica bila je Ana Maletić. Zapravo je to bio nastavak i potvrda njezina dugogodišnjeg uspješnoga umjetničkog djelovanja. Školovana na koreografskom institutu Rudolfa Labana u Parizu, gdje je došla u kontakt s poznatim umjetnikom i reformatorom suvremenog plesa, Ana Maletić prvo odobrenje za privatnu školu dobiva već u proljeće 1930. (s adresom u Mesničkoj 7), i od onda niže brojne koreografije, grupe unutar kojih je organizirala svoj rad, riječju, održava kontinuitet umjetničkog i pedagoškog rada. Škola za ritmiku i ples, u čast umjetnici, koreografkinji i plesnoj pedagoginji koje već godinama nema među nama, promijenila je ime u Škola suvremenog plesa Ane Maletić. Potkraj prosinca, uoči božićnih blagdana, prisjećamo se prvih prijamnih ispita, četrdeset sedmogodišnjeg kontinuiteta umjetničkog plesnog odgoja i skromno ih vežemo uz Dan škole.

Jasmina Zagrajski Vukelić