Opera u kući!

Opera u kući!

Zahvaljujući Europskoj uniji radija ljubitelji opere mogli su posredovanjem III. programa Hrvatskoga radija 7. i 8. prosinca prisustvovati otvaranju milanske Scale i prvoj u nizu matineja iz Metropolitan Opere u New Yorku

Bili su to istinski medijski događaji! Otello Giuseppea Verdija na pozornici legendarne Scale s Placidom Domingom u naslovnoj ulozi i Riccardo Muti za dirigentskim pultom, dan poslije, Wagnerovi Majstori pjevači u primjernoj izvedbi Zbora i orkestra njujorškog Metropolitana i brojnih protagonista, pod ravnanjem Jamesa Levina!

Ljubitelji opere mogli su uživati u poznatim arijama, sjajnim orkestrima i zborovima dviju najpoznatijih svjetskih opernih kuća. Oni kritičniji i upućeniji bili su vjerojatno začuđeni brzim tempom kojim je Muti, vrsni poznavatelj Verdijeve glazbe, u odabranoj pariškoj verziji vodio izvedbu Ottella, kao i svježinom glasa Placida Dominga, koja se gubila kako se predstava bližila kraju. No, bez obzira na nekoliko mogućih prigovora, posebice što se tiče pojedinih pjevača, oduševljeni pljesak na kraju činova i ovacije publike na kraju izvedbe, pokazale su da i u današnje vrijeme opera živi u punom sjaju.

Opera na radiju

Radio je pružao i još danas pruža brojne mogućnosti prezentacije opere: od izvedaba odabranih arija uz klavir i orkestar u studiju, emitiranje s gramofonskih ploča, raznih oblika muzičko-govornih emisija, do izravnih prijenosa integralnih opera s mjesta događaja. Kod opere možemo govoriti o još jednoj kategoriji, onoj prilagođenoj mikrofonu ili tzv. radiooperi, koja je svojim specifičnim obilježjima i mogućnostima, četrdesetih godina prošloga stoljeća, najavila autentičan radiofonski oblik, ili čak novu opernu formu. Model je ostvaren radiooperom Gian Carla Menottija 1938, koju je naručio NBC, dok je na našim prostorima toj novoj glazbenoj vrsti svoje djelo posvetio Dragutin Savin radiooperama Ljubavnici, Tripče i Šentflorijanci, pedesetih godina prošlog stoljeća. Ta se predviđanja nažalost nisu ostvarila. No na sreću nisu se ispunila ni ona koja su sumnjala u mogućnost uspješnih izravnih prijenosa integralnih opera s pozornica.

Problem prijenosa opera

Razlozi za takva razmišljanja bili su brojni: od nedostatka vizualne sastavnice do duljine trajanja opera. No već prvi ozbiljniji napisi o problemu emitiranja glazbe na radiju, a opere posebno (objavljeni u zborniku Music in Radio Broadcasting skupine autora, NBC-Columbina University Broadcasting Series, New York 1946) nudili su brojne protuargumente, koji su se u kasnijoj radijskoj praksi pokazali točnima.

Polazeći od pretpostavke o radiju kao mediju koji od slušatelja očekuje da nedostatak vizualnoga nadoknadi vlastitom imaginacijom, jedan od autora Samuel Chotzinoff naglašava: »Slušatelj opere prisiljen je zamisliti pozornicu, scenografiju, pokrete: primjerice sjaj staroga Egipta u Verdijevoj Aidi, ljepotu Bizetove Carmen, vagnerijanske soprane i tenore u ljepoti stasa, a ne samo glasa. Zahvaljujući imaginaciji slušatelj će pronaći brojne prednosti u slušanju radijskih prijenosa, čak i u usporedbi s televizijskim. Bit će lišen neugodnosti da svoga omiljenoga pjevača vidi u grčevitoj grimasi, uoči neprimjeren stas ili općenito manje privlačnu vanjštinu. Usredotočenost na glazbu i imaginacija prednosti su koje bi ljubitelj operne glazbe trebao koristiti pri slušanju radijskih prijenosa opere« — zaključuje autor.

Komentar kao posrednik

Treba još istaknuti i veliku ulogu popratnoga teksta ili komentara u radijskim emisijama, pa tako i izravnim prijenosima opera, koji prema mišljenju brojnih sociologa glazbe, primjerice Aplhonsa Sielbermanna ili u novije vrijeme Françoise Escal, »smanjuju distancu između slušatelja i prezentiranog djela, koji su njihovi posrednici«.

Na Hrvatskom radiju već godinama rade dvije voditeljice opernih prijenosa, Marija Barbieri i Jagoda Martinčević. Potvrđuju to i njihovi komentari uz prijenose Verdijeva Otella i Wagnerovih Majstora pjevača.

U uvodima i dugim stankama između činova obasipale su zainteresirane slušatelje najrazličitijim podacima o operama, autorima, prvim izvedbama u nas i inozemstvu, našim i stranim dirigentima i protagonistima, uz odabrane glazbene primjere hrvatskih, Otela, Desdemona, Hansa Sachsa... U posvemašnjoj krizi opernoga repertoara u HNK u Zagrebu i činjenici da se uspjele operne produkcije s naših drugih opernih pozornica ne prenose na radiju (primjerice upješna Carmen iz Osijeka ili Ero iz Splita), ljubitelji opere uživaju istinsku povlasticu što subotama na III. programu HR mogu i ove sezone pratiti najbolje svjetske operne produkcije iz najvećih opernih kuća svijeta. Podsjetimo do sada su to bile: Norma iz Teatra Colon iz Buenos Airesa, Rigoletto iz Covent Gardena, Bellinijeva Mjesečarka iz bečke Državne opere, Krabuljni ples također iz Covent Gardena (produkcija Marijinskog kazališta iz Sankt Peterburga), Donizettijeva Marija di Rohan iz Velikog kazališta u Ženevi, Život razvratnika Stravinskog iz Londonske nacionalne opere.

Nakon niza čuvenih Matineja iz Metropolitan opere, čiji će prijenosi trajati do početka travnja, nastavljaju se oni iz velikih, ali i manjih europskih opernih kuća. Među njima se ni ove sezone neće naći ni jedna hrvatska operna produkcija. Što se opernih djela tiče, i mi bismo imali što ponuditi (Ljubav i zloba Lisinskog, Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca ili Ero Jakova Gotovca), samo bi se za tu europsku radijsku prezentaciju trebali dobro pripremiti!

Mirjana Paladin