Igre u Tvornici

Igre u Tvornici

Autorica ima mnogo ideja koje kao da je teško reducirati i disciplinirati. Tako da katkada, odveć uživljena u igru vlastita istraživanja, zaboravlja na tempo, nit vodilju i cjelinu predstave

Prije tri godine Suzana Sliva pokrenula je Ansambl apsolutnog pokreta. Moram priznati da me ime ansambla od početka odbijalo određenom pretencioznošću. Što znači apsolutni pokret? Je li riječ o prostoru isključive vladavine tijela, u smislu jezika i logike, ili o ansamblu koji apsolutno vlada tijelom? No, na stranu ime ansmabla, Suzana Sliva već je dugo aktivna na hrvatskoj plesnoj sceni. Završivši Školu za ritmiku i ples ona dugi niz godina djeluje u Studiju za suvremeni ples, i kao plesačica i kao koreografkinja plesnih djela Crash — slučaj sestara M i Balada o kralju. Njezin dosadašnji rad nikad nije bio apstraktan u smislu plesa samo sebi dovoljna, uvijek je postojala neka priča, značenje, poenta.

Tako je i u novom plesnom djelu Igre. Sliva se angažirano bavi igrom ljudskih odnosa. I to onom ružnijom stranom: igrom kako će žena oženiti muškarca, igrom ljudi koji se jedni preko drugih penju, međusobno dižu zidove i zapreke, guraju se i ruše. Igrom novinara s njihovim plijenom, crnom kronikom i pornografijom. I tako dalje. Autorica ima mnogo ideja koje kao da je teško reducirati i disciplinirati. Tako da katkada, odveć uživljena u igru vlastita istraživanja, zaboravlja na tempo, nit vodilju i cjelinu predstave.

Blok 2 posvećen je igrama dnevne štampe. Vrlo je duhovito scensko rješenje velike novinske role koja se potezanjem odmotava. (Autor scene je Ivan Antonović.)

Umjesto fotografija novine su izrezane — mala zatvorena scena — te se plesači izmjenjuju u živim slikama — ilustracijama novinskih tekstova. Problem je što cijelu priču vidi jako malen dio publike, onaj koji sjedi točno nasuprot otvoru, a ostali nagađaju što se zbiva prema uhvaćenim detaljima.

Istražujući mogućnosti igre s predmetima Sliva otkriva znakovite odnose. Veliki crveni madraci (blok 1 — koji se bavi misticizmom i sotonističkim obredom) omogućuju plesačima slobodno bacanje tijela iz velikih skokova, no dignuti i poduprti s obje strane oni gnječe žrtvu. A velike rešetke od bambusa mogu postati i kavez i ljestve, i haljina i mreža i disk u prijetećoj vrtnji.

Posebnost Slivine plesne grupe veliki je broj odličnih, vrlo mladih izvođača na sceni: Stela Sliva, Zrinka Užbinac, Ivana Topolovac, Helena Pirički, Sandra Banić, Ana Krajtmajer, Anita Čerljenko, Irena Grgurić te, odnedavno, i muško pojačanje: Marko Čabov i Emil Kuzminski. (Kao gost plesač nastupio je još iskusni Ante Jurić.) Oni su tehnički vrlo uvježbani i izražajno vrlo uvjerljivi, odnosno vjeruju u ono što rade. Nije nevažno i da im je pedagogonja i savjetnica Vesna Butorac-Blaće.

Kostimi Matije Vujice uklapaju se suvremenim agresivnim stilom s temom Lare Croft: crno, goli trbuh s varijacijom podvezice oko vrata i stiliziranog visećeg haltera.

Glazbeni kolaž u izboru Aleksandra Mihalya vrlo je zanimljiv, no trebalo bi malo pripaziti na neka trajanja, grube rezove i uopće na prijelaze.

Slivine Igre završavaju zajedničkim koreografskim brojem na pjesmu Gorana Bare. Autorica se na kraju ipak poslužila riječima da poentira svoju ideju uvriježenih i krivih ljudskih igara: pokreni se, izmijeni se, okreni se, izmijeni se!

Maja Đurinović