Humanost i satira

Humanost i satira

Predstave Pif, Paf, Puf, U očekivanju kruha, Murdered Writers' Society — Društvo ubijenih pisaca)

Reklamni slogan kojim je ZeKaeM najavio dane sisačke eksperimentalne kazališne skupine Daska u Zagrebu — Zagrebu fali Daska — ima jednu iznimnu vrijednost. Za razliku od većine njih koji služe samo da bi privukli potrošače, ovog smo se puta susreli s jednim zaista istinitim sloganom! Jer, daskaši su prava mala poslastica kakva se ne događa često u zagrebačkom kazališnom repertoaru. Sa svoje četiri prikazane predstave na Komornoj sceni Miško Polanec proslavili su dvadeset i peti rođendan, posvetivši ga nedavno preminulom Daliboru Foretiću.

Najčešći izvor predstava ove skupine koja već godinama obilazi važne svjetske festivale na kojima je dobila već mnoštvo nagrada jest literatura ruskog avangardnog pisca i pjesnika, majstora apsurda, groteske i paradoksa, Daniila Harmsa, ali i sve što ide uz nju — djelovanje posljednje sovjetske avangardne grupe Oberiu, čiji je najpoznatiji predstavnik upravo Harms, narodno stvaralaštvo, literatura Lewisa Carrolla... Daskaši, prepuni ludičkog duha oduševljavaju spojem harmsovskog humora, političke satire i tople humanosti, vrlo dobro provođenom montažnom dramaturgijom u kojoj se igrane sekvence isprepleću s pripovjedačkim odmakom, maštovitim razigravanjem scenske rekvizite, snažnim poetskim scenskim slikama, kao i izvrsnom uporabom glazbe i rasvjete, te sjajnim korištenjem začudnim efektima kazališta sjena. Sve to zajedno čini njihove predstave iznimnim kazališnim doživljajima koji posjeduju tako rijetku kategoriju kazališne magije.

Ljubavna priča

Dane Daske otvorila je danas već antologijska predstava Pif, Paf, Puf, nastala davne 1985. godine, a inspirirana kratkom Harmsovom pjesmom koju glumci — Nebojša Borojević (spiritus movens Daske), Damir Borojević i Jasmin Novljaković — vrlo duhovito scenski razigravaju u drugom dijelu predstave. Upravo je dirljivo bilo prisustvovati burnom aplauzu koji je od vrlo mlade publike izmamila ta predstava, što je potvrdio da njezinu vrijednost nije pregazilo vrijeme. U očekivanju kruha najsuptilnija je predstava Daske koja priča i prekrasnu ljubavnu priču, a tematikom se donekle razlikuje od ostalih predstava. Ona ne pronalazi izvorište u Harmsovoj literaturi, nego ponajprije u dječjim pričama — Collodijevu Pinocchiu i Andersenovu Kositrenom vojniku, vješto ih ispreplećući s nekim drugim bajkama — Snježna kraljica, Snjeguljica..., te Beckettovom dramom U očekivanju Godota i Stoppardovom Rosenkrantz i Guildenstern su mrtvi. U ovoj se predstavi daskašima pridružio i vrlo dobro uklopio Vili Matula. Društvo ubijenih pisaca (Murdered Writers' Society) izvedeno je na engleskom i prvi put na hrvatskom jeziku. Osmišljena kao književna konferencija (uz sjajnu sekvencu teatra sjena!), utemeljena na Harmsovu literarnom radu i životu, a posvećena svim piscima koji su ubijeni, umrli, nestali ili zabranjeni pod pritiskom političkoga režima, ova predstava snažnim poetskim jezikom progovara u ime slobode riječi i izraza.

Danas, kada pišem ovaj tekst, bit će izvedena i posljednja predstava na danima Daske — Tri lijeva sata koja rekonstruira prvi i jedini veći zajednički performans grupe Oberiu iz 1928, a za koju je daskašdobila nagradu kazališnog časopisa »The Stage« za najbolju glumu na Edinburgh Fringe Festivalu 1998.

Samo naprijed, daskaši!

Tajana Gašparović