Hrvati prema sebi i prema drugima

Hrvati prema sebi i prema drugima

Matica hrvatska najteže je platila svoj ulog u hrvatskom proljeću. Bio je zabranjen njezin rad, njezini glavni čelnici bili su uhićeni, suđeni i zatvarani. Više od deset tisuća ljudi privedeno je na informativne razgovore, a neki su nakon toga izgubili posao ili premješteni na druga manje važna, mjesta. Ali sjetimo se da su još teže prošli brojni studenti, jer nisu imali političkoga imena i prezimena

Poštovane gospođe, poštovana gospodo! Časni i uvaženi sudionici povijesnih dana hrvatskoga proljeća! Budite pozdravljeni i vi, mladi, koji ste naslijedili sve ono što je tada stvoreno; i osjećajte se ponosni da i opet sudjelujete u povijesnom razgovoru o onim važnim političkim i društvenim pitanjima, upravo povijesnom ispitu, koji je tada hrvatski narod s uspjehom polagao pred očima čitavoga svijeta, ali i poslije, u Domovinskom ratu i u stvaranju moderne Hrvatske, zahvaljujući hrvatskom proljeću.

Pozdravljam vas u ime Matice hrvatske, najstarije hrvatske ustanove koja je bila središte okupljanja svih onih koji su promišljali Hrvatsku kao prosperitetnu zemlju, perspektivniju zbog svojih uspješnih ljudi koji su umom i srcem postavljali temelje današnjoj Hrvatskoj, bolju svim svojim građanima — stvorenu za nova vremena koja su se tada stvarala, ali se tada još nisu mogla otvoriti. Matica je hrvatska ona znamenita institucija koja je od Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika ponijela onaj naročiti intelektualni teret koji je bio potreban da se prepoznaju, naznače i ostvare one ideje koje su u hrvatskom proljeću proklijale, a koje su poslije bile ugušene, ali nikad iskorijenjene, niti istrgnute iz naše blagoslovljene zemlje. Matica hrvatska pomoću svojih organizacija i knjižnica, pomoću brojnih ogranaka, svojih novina »Hrvatski tjednik« bila je glasnogovornik hrvatskoga naroda. Bilo je to ono blagoslovljeno vrijeme, rijetko kada u hrvatskoj povijesti postignuto i dostignuto, kad su političari i intelektualci, studenti i profesori mislili jednako kao što je mislio hrvatski narod, seljaštvo i radništvo, svećenstvo i činovništvo, i kad se osjećalo tako jasno da su pregažene sve one pokrajinske granice koje su do tada dijelile zemlju i državu Hrvatsku na Slavoniju, Dalmaciju, užu Hrvatsku, Dubrovnik i Istru. Duh se novoga vremena osjećao na svim područjima, i na gospodarskom i političkom, i na kulturnom polju, te je hrvatski narod tada sebe osjetio i prepoznao subjektom, a ne objektom povijesti. Rijetko je kada u hrvatskom narodu bilo takva vremena kad se cjelokupni narod, cjelokupni nacionalni prostor, cjelokupna prevladana povijest i onovremena sadašnjost i obećavajuća budućnost na tako jedinstven način našla zajedno u svijesti zajedničke prošlosti i budućnosti.

I upravo je zbog toga i uslijedilo ono što je tada, nažalost, bila povijesna logika, što je bila katastrofa hrvatskoga naroda u hrvatskom proljeću, odnosno ne samo gušenje toga pokreta nego i gašenje svih onih institucija koje su bile angažirane u tom pokretu. Nužnost, kažem, zbog toga što ni Istok s tzv. realnim socijalizmom nije mogao prihvatiti socijalizam s ljudskim likom (ako je on uopće moguć), a Zapad se bojao raspada Europe i onih alergičnih područja, među kojima je bila i Jugoslavija, čuvajući dogovor u Jalti. Njima je bilo do mira, i trgovine, bilo im je više do sebe nego do demokracije i pravednosti. Ne znamo dokle bi stiglo sve ono što je do tada zasnovano, ali položeni su temelji onom prepoznavanju stvarnih problema i potreba, što je nakon dvadeset godina tako skladno uzraslo, zbog toga što je bilo ljubomorno i sigurno pohranjeno u srcima i pameti i u mislima mislećih Hrvata. Iz hrvatskoga proljeća niknula je nova Hrvatska, kao što se danas često s pravom spominje.

Ogranci Matice hrvatske koji su tada premrežili cijelu Hrvatsku bili su onaj čvrsti temelj za svaku buduću izgradnju hrvatske kulture. Osnivanje Matičinih ogranaka diljem Hrvatske označilo je doista nacionalni i kulturni preporod jer je kulturna djelatnost krenula široko i duboko. Promišljanje Hrvatske kao zajednice slobodnih ljudi koji na gospodarskom, intelektualnom i moralnom planu mogu biti i djelovati zajedno, na opće dobro, bez obzira na prijeporna razmišljanja o strankama, vjeri i svjetovnom nazoru, bili su onaj zalog da se doista sve može rješavati kad postoji svijest o jednom i zajedničkom cilju, kao i sporazum o tome kako do toga cilja stići. Mislim da je u mnogim godinama kasnije upravo to jedinstvo nedostajalo, to jest shvaćanje i prihvaćanje jedinstvenog načina djelovanja.

Matica hrvatska najteže je platila svoj ulog u hrvatskom proljeću. Bio je zabranjen njezin rad, njezini glavni čelnici bili su uhićeni, suđeni i zatvarani. Više od deset tisuća ljudi privedeno je na informativne razgovore, a neki su nakon toga izgubili posao ili premješteni na druga manje važna, mjesta. Ali sjetimo se da su još teže prošli brojni studenti, jer nisu imali političkoga imena i prezimena. Na njih se obrušila najveća represija, na njih se usmjerila oštrica kazne, oni su podnijeli najteži teret tadašnjega poraza. Svjesni smo danas da je svaki korak u povijesti važan; posve je sazrela svijest o tome koliko je bilo važno za tadašnju Hrvatsku, ali i svijet koji će se ubrzo mijenjati, hrvatsko proljeće.

Mislim da nije ništa sporno u hrvatskome proljeću. Zbog toga i pozdravljam ovaj skup i želim mu svaki uspjeh. Naše promišljanje povijesti nije samo problem hladne znanosti, nego je najčešće vezano uz našu osobnost, sudbinu, i sudbinu našega naroda, to jest nas samih, ali i svakoga budućeg koraka u budućnost. Ništa što je sama suha povijest ne izgrađuje budućnost, nego samo ono što se može kao ideja, kao zrno posijano u plodno polje budućnosti, ili kao čvrsto kamenje razbora ugraditi u novu zgradu sutrašnjice, i Hrvatske i Hrvata, koji moraju izgraditi najprije svoju kući i brinuti se o svojoj kulturi, o svome jeziku, i o svemu onom što je nekoć bilo i što danas jest. Hrvati, kao narod, nismo prema drugima, nego ponajprije prema sebi. Ta ideja bila je važna u hrvatskom proljeću, zato je treba i danas naglašavati i sebi posvijestiti kao činjenicu, od koje treba krenuti.

Josip Bratulić,

predsjednik Matice hrvatske