Evergreen-songovi

Evergreen-songovi

Premda je soundtrack filma Što žene vole prepun songova, a samo je na posljednjem mjestu tri minute izvatka iz originalne filmske partiture Alana Silvestrija, sâm se album doima prilično (premda ne sasvim) homogeno. Izabrane pjesme su, naime, iz razdoblja četrdesetih i pedesetih, a većinom je riječ o evergreenima »I've Got You Under My Skin, Mack the Knife, If I Had You, Nobody But Me...) i vječno mladim izvođačima (Frank Sinatra, Sammy Davis Jr., Tony Benett...). Kako je stil razdoblja iz kojeg su potekle pjesme neagresivan i klasičan (u instrumentacijskom smislu rečeno), a kako se i glazba Alana Silvestrija također može opisati tim riječima, tako su se songovi i komadić originalne filmske partiture stopili te se prijelaz iz jednoga u drugo ne osjeća kao prijelaz. Dapače, u takav su se kontekst prilično uspješno ugurale i dvije suvremenije i sâmim time i agresivnije pjesme: nešto starija Bitch koju pjeva Meredith Brooks i mlađa What a Girl Wants koju izvodi popularna Christina Aguilera. Međutim, dok se Bitch ipak nekako uklopila u opći blaži i pomalo starinskih zvuk cijelog albuma (zahvaljujući prirodnom zvuku gitara i prepoznatljivosti ne tako starog hita), pjesma Christine Aguilere svojom sintetičnom okolinom visoko odskače namećući posve drukčiji glazbeni govor koji pripada sasvim drukčijem albumu, i drukčijem profilu slušatelja.

No dobro, to su pozitivne i negativne strane — a kakva je filmska glazba? Iz soundtracka, koji to gotovo i nije, jer se originalna filmska glazba nalazi samo u posljednjem broju, teško je to dokučiti. Nanizane pjesme s albuma pojavljuju se u filmu, ali one imaju svoju povijest i zapravo ne funkcioniraju kao filmska glazba, nego samo kao glazba koja je posuđena i izvučena iz konteksta kako bi zadovoljila neke potrebe filma. A ono drugo, stvarna filmska glazba jedva se zapaža. Pažljivije slušanje (odnosno višekratno slušanje jednog broja) kazuje da ta glazba u filmu i te kako funkcionira, da ima svoje teme, da gradi filmsku atmosferu... — ali sve je to producentima bilo posve nezanimljivo. Važno je da se album proda. A i prodat će se, s obzirom na pozornost posvećenu izboru pjesama i načinu na koji su na CD-u složene. Ne mogu poreći, i ja sam s užitkom poslušala CD Što žene vole. Samo, pitanje je koliko je opravdano pjesme uporabljene u filmu nasloviti imenom filma. Jer za film s upravo tim naslovom i s namjerom da upravo tom filmu pripadne napisana je sasvim druga (na žalost na CD-u neobjavljena) filmska glazba.

Irena Paulus