Vijenac 204

Matica hrvatska

DOGAĐANJA U MATICI HRVATSKOJ

DOGAĐANJA U MATICI HRVATSKOJ

Rječnik poslovica

Knjiga Lijepa lijepu donosi autorice Božice Sedlić predstavljena je 10. prosinca u prostorijama Matice hrvatske. Rječnik je to poslovica prevedenih na dvadeset različitih europskih jezika.

Prisutne je u ime Matice hrvatske pozdravio predsjednik, akademik Josip Bratulić, izražavajući zadovoljstvo što se knjiga promovira upravo u Matičinim prostorima jer se ona oduvijek brinula o hrvatskom narodnom blagu. Poseban pozdrav uputio je izaslanstvima Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva kulture, Ministarstva europskih integracija kao i predstavnicima veleposlanstva Njemačke.

O knjizi je potom govorila Ljiljana Marks istaknuvši kako su poslovice najmanje i nastarije književne vrste. U početku prenošene su usmeno da bi se u srednjem vijeku počele bilježiti u zbirke, koje su se i u nas pojavile dosta rano, već u 15. stoljeću. Potom je istaknula njihovu svevremenost jer je njihovo značenje razumljivo bez obzira na vrijeme nastanka. Danas iz seoske usmene kulture prelaze u suvremene medije i to obično kao ironični komentari trenutnih situacija.

Josip Kekez za poslovice je rekao da su svjetski književni fenomen, oblik prisutan u većine svjetskih naroda. Vraćajući se u povijest prisjetio se Jurja Šižgorića i vremena 15. stoljeća, koje on naziva vremenom globalizacije zbog sveopće uporabe latinskog jezika.

Josip Užarević povukao je paralelu između vremena ujedinjavanja Europe i izdavanja ovoga rječnika u kojem se javlja dvadeset europskih jezika, što čine bit europskog zajedništva. Za poslovice kaže kako ni danas nisu izgubile svoju čar, a u njima se vide sve različitosti i sličnosti među narodima. Ukazao je i na ilustracije naivnih slikara koje su popratile knjigu.

Na kraju je o razlozima i načinu nastanka knjige govorila i sama autorica. Putem poslovica pokušala je izraziti današnju Europu kao spoj različitih društava i različitih jezika. Željela je da u knjizi ne budu samo poznati jezici, nego i oni manje poznati, a, kako je priznala, posebno je ponosna na romski jezik kao jedan od zastupljenih u knjizi. U projektu nastanka knjige sudjelovalo je sedamdesetak ljudi iz cijele Europe, a dosada je već imala i međunarodne promocije. Promovirana je i u Slavonskom Brodu, gradu u kojem je nastala.

Poljska u previranjima

Odjel za povijest Matice hrvatske i Klub studenata povijesti Filozofskog fakulteta (ISHA Zagreb) organizirali su 13. prosinca predavanje Magdalene Najbar Agičić s temom Ratno stanje u Poljskoj (13. XII. 1981.) — Vrhunac sukoba naroda i vlasti.

U svom predavanju Magdalena Najbar Agičić osvrnula se na događaje koji su prethodili događajima 1981. te se vratila u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, kada se Poljska našla u teškoj situaciji. Odlučnu ulogu u uspostavi nove, komunističke vlasti imala je Crvena armija. Snažan otpor na koji je nailazila silom je slomljen do 1948.

U poslijeratnom razdoblju moguće je razlikovati nekoliko faza, a za svaku je karakteristična dominantna vlast jedne osobe. Najteže je bilo od 1948. do 1956, kada je vladao staljinistički teror. U razdoblju od 1956. do 1970. represivnost je manja, ali se s vremenom povećavala. Godinu 1968. obilježili su studentski nemiri i unutarnje personalne igre u komunističkoj partiji, a 1970. radnički protesti. Od 1970. do 1980. razdoblje je obilježeno novom vrstom sustava vlasti što pazi na dobre odnose sa Zapadom, koji daje kredite, ali nakon početnog rasta standarda uslijedile su velike nestašice. Godina 1980. nagovještava buduće događaje. Vrijeme je to štrajkova. Početkom 1981. nastaje čudna situacija, jedna osoba, i to vojna, obnaša niz važnih funkcija. Dominantna je uloga vojske, dok je partija u krizi. Uz to je išla i sve dublja gospodarska kriza. Kako se poslije pokazalo, vlast se pripremala za čin proglašenja ratnog stanja 13. prosinca 1981. Tijekom cijelih osamdesetih ta situacija nije razriješena. Sve vrijeme trajala su uhićenja, bila je otežana razmjena informacija, vladale su zabrane kretanja. Bilo je to vrijeme podzemnog društva, kada se društveni i kulturni život odvijao uglavnom po crkvama, dok su državni mediji bili bojkotirani. Cvala je kultura grafita koji su odražavali duh otpora, kao i ilegalni tisak. Bilo je to i vrijeme velikih iseljavanja. Rješenje tog sukoba bilo je uvođenje demokratskih promjena, ali se ništa nije događalo do 1989, kada se popustilo pod pritiskom.

Prva etnološka škola

Odjel za povijest umjetnosti, arheologiju, etnologiju i arhitekturu i Klub Hrvatskog etnološkog društva 13. prosinca organizirali su susret na kojem je podneseno Izvješće o radu prve etnološke škole Hrvatskog etnološkog društva: Banovina 2001, o čemu je govorila Dunja Majnarić Radošević iz HT muzeja u Zagrebu, inače voditeljica škole.

Ideja o početku djelovanja škole, kojoj je cilj poticanje zanimanja za tradiciju, rodila se još potkraj 1998. na sastanku Hrvatskog etnološkog društva. Smatralo se kako bi najbolje bilo da se održi na nekom od područja koja su bila okupirana, pa je odlučeno da se prva škola HED-a održi na Banovini, u Hrvatskoj Kostajnici. Izabrane su teme koje su blisko vezane s tim područjem: arhitektura, lončarstvo, tekstil i prehrana.

U rad škole nastojalo se uključiti što više osoba s područja same Banovine kako bi se stečeno znanje moglo prenijeti i primijeniti. Škola je održana u kolovozu i imala je petnaestak polaznika, uglavnom nastavnika i studenata Učiteljske škole. Predavači su bili stručnjaci za pojedina područja. Polaznici su bili podijeljeni u posebne sekcije ovisno o interesima.

Svaki dan bio je rezerviran za određenu temu. Prvi dan bio je posvećen tradicijskoj arhitekturi kojom ovaj kraj obiluje, koja je teško stradala u ratu i potreban je velik rad na njezinoj obnovi. To je bila prigoda za obilazak okolnih sela i upoznavanje s tradicijskim kućama. Sljedeći dan bio je posvećen lončarstvu, što je popraćeno posjetom lončarskoj radionici u Petrinji, gdje se na licu mjesta mogao vidjeti proces nastanka lončarskih proizvoda. Treći dan bio je posvećen tekstilu, pa su polaznici posjetili izložbu posvećenu tekstilu gdje im je bio omogućen i rad na tkalačkom stanu. Dan posvećen prehrani bio je prigoda da se, uz predavanje o tradicionalnim receptima, posjeti muzej u Sisku u kojem je održano prigodno predavanje o starorimskoj kuhinji. Posljednjega dana polaznici su iznijeli svoje referate, a gradonačelnik je podijelio diplome. Time je završen rad prve škole HED-a.

Zanimljivosti Zagreba

Odjel za školstvo 12. prosinca organizirao je glazbeno-poetski recital u povodu božićnih i novogodišnjih blagdana. U programu su sudjelovali učenici zagrebačkih srednjih škola iz Učeničkog doma Marija Jambrešak iz Zagreba.

Prigodnim riječima prisutnim se obratila ravnateljica doma Ljubica Banović upoznavši ih ukratko s poviješću i radom ove ustanove. Kako je istaknula, dom, smješten u Opatičkoj ulici, broji svoju sto i drugu godinu i najstariji je takve vrste na ovim prostorima. Nastao je u spomen na kraljicu Elizabetu, poznatiju kao Sisi, koja je poznata po svom zalaganju za obrazovanje mladih žena, a na poticaj Marije Jambrišak, čije ime dom danas nosi. Kao i danas, u njega su od samih početaka pristizale djevojke iz svih krajeva Hrvatske.

U domu je danas smješteno sto devedeset učenica srednjoškolki iz svih županija Hrvatske, koje pohađaju uglavnom škole zdravstvene struke, a ima ih i iz umjetničkih. Zadaća je osoblja doma da učenicama stvori uvjete za postizanje uspjeha u školi, ali i da im pomogne u sazrijevanju i psihološkom razvoju. Učenicama se u cilju ispunjavanja slobodnog vremena nudi širok spektar aktivnosti koje one biraju same ovisno o sklonostima, a nude im se i programi za obogaćivanje života, kao što su posjeti kazalištima i izložbama, i svi ostali oblici kulturnog života Zagreba, što je za učenice posebno zanimljivo jer dolaze većinom iz manjih sredina. U programu doma važnu ulogu igraju i izleti, kojima je cilj upoznavanje svih krajeva Hrvatska, što se ostvaruje putem razmjena s domovima sličnog tipa iz cijele zemlje. Kako je na kraju ravnateljica istaknula, njihovi planovi za budućnost su veliki, a koliko će ih uspjeti ostvariti, uvelike ovisi o financijskim mogućnostima.

Nakon toga učenice su izvele kraći prigodan program.

Antonija Vranić

Vijenac 204

204 - 27. prosinca 2001. | Arhiva

Klikni za povratak