Brojali su se samo muškarci

Slavko Malnar, Prezimena u čabarskom kraju kroz stoljeća, Matica hrvatska Čabar, 2001.

Slavko Malnar nije ni jezikoslovac, ni književnik ni bilo kojega srodnog zvanja. On je jednostavno zaljubljenik u svoj kraj, Gorski kotar, i proučava sve o njemu. I upravo takvi autori, oni koji marljivo rade, skupljaju, traže, donose neke (oprezne) zaključke pomoć su onim prije nabrojanim znanstvenicima.

Nakon teškog djetinjstva i mladosti Malnar, sada umirovljenik, našao je vremena, a očigledno je iz ove knjige i mnogo načina, da se pozabavi ljudima svoga kraja. Kažem ljudima jer iza svakoga prezimena stoji čovjek.

Prvo prezime iz 1498.

Knjigu prezimena u čabarskom kraju treba čitati od Uvoda. U njemu Malnar objašnjava što je sve radio, kojim se metodama služio, kako je dolazio do podataka. Odmah na početku on pojašnjava zašto se prihvatio ovakva istraživanja. Naime, još 1979. objavljena je knjiga Povijesna antroponimija Gorskog kotara Antuna Burića. Smatrajući je nedorečenom ili nepotpunom jer je u njoj obuhvaćeno oko 350 prezimena iz čabarskoga kraja od 1570. do 1970. godine, on se prihvatio posla i noćima, kako piše u posveti svojoj supruzi Mariji, upisivao prezimena. Prvi podatak o prezimenima datira iz 1498. godine, a u knjigu je uvrstio više od 1150 prezimena. Taj broj bio bi i veći da su se i žene tretirale jednako kao i muškarci. No, ženska prezimena, vjerojatno neudatih žena, nisu uvedena u matične knjige. Brojali su se samo muškarci.

Već u samom uvodu, iako to čini i nabrajajući prezimena abecednim redom, on objašnjava svoje načelo rada. Nikoga nije citirao, ali je literaturu iz koje je crpao građu uredno naveo na kraju knjige. Tako na jednostavnu primjeru prezimena Frbežar on objašnjava da je do njega došlo od njemačke riječi Verwesser koja znači upravitelj. Na taj način on se dotiče i povijesti svoga kraja i mnogobrojnih utjecaja izvana, napose slovenskih i njemačkih. Valja spomenuti i njegovu tvrdnju da ispočetka nije bilo prezimena, nego su se ljudi nazivali samo po imenu. Tek poslije, da bi se razlikovali, uvode se prezimena koja su, zapravo, različite izvedenice. Iako ih u popisu ne klasificira, napominje da se prezimena mogu razvrstati u četiri grupe: imenska, zemljopisna, zanimanjska i pridjevska. Posljednja su posebno zanimljiva jer su nastala od nadimka.

Potražit ćemo sebe

Osim prezimena Malnar piše i Popis naselja ili dijela naselja u kojima su evidentirana prezimena gdje naznačava i koja naselja nisu više naseljena. I to je jako dragocjen podatak. Svima. Primjer iz ovog poglavlja objasnit će cijelu knjigu. Spominjući naselje Brinovka Malnar piše: »zaselak u Goračima, dio Doline. Izvorno Brinouka. Naziv za brinjevu palicu.«

Ovakvim knjigama obogaćujemo literaturu o Hrvatskoj i njezinoj prošlosti i sadašnjosti. Malnar je napravio iscrpno djelo, ali se ne bih začudio da uskoro napravi dodatak. Za lakšu primjenu mnogim znanstvenicima.

I, na kraju, čovjek uvijek u takvoj knjizi potraži sebe, Malnar bilježi prezime Blasewitch i upućuje da je to zapravo prezime Blažević, prvi put zabilježeno 1498. u Vrbannu, Gerlasawwu (Gerovu) i po njemu tvorevina je od imena Blaž, Blažićev sin. Iako mi je otprije poznato da Blaževića ima u sve tri najveće konfesije u Hrvatskoj (katoličkoj, pravoslavnoj i muslimanskoj), malo mi je tko vjerovao da ima Blaževića muslimana. Malnar bilježi Blaževića Mehmeda u Čabru 1984. godine. Dakle, potvrdu sam dobio.

Vrijedno, čitko i jasno.

Krešimir Blasewitsch (Blažević)