Baština za web-generaciju

Vinicije B. Lupis, Sakralna baština Stona i okolice, Matica hrvatska, Ston, 2000.

Europa se polako politički i ekonomski ujedinjava. U takvoj situaciji kulturnoj baštini pripada posebna uloga. Kultura i kulturno nasljeđe postaju most koji čvrsto spaja stoljeća. Stoga će upravo one, u budućnosti, čuvati identitet pojedinih naroda našeg kontinenta. Iz vremenskog kontinuiteta povijesnog nasljeđa crpst će se snaga, ali i opravdanje postojanja pojedinih zajednica, u zadanom političkom okviru ujedinjene Europe. Talijanski povjesničar Giuliano Procaccio u knjizi Povijest Talijana, koristeći se tom tezom, uspješno je rekonstruirao jedinstvo talijanske nacije u srednjem vijeku. Duh kulture nadilazio je, po njegovu mišljenju, svu tadašnju podijeljenost.

Taj trag slijedi i dubrovački povjesničar umjetnosti mlađe generacije, Vincije B. Lupis. Njegova Sakralna baština Stona i okolice u izdanju Matice hrvatske u Stonu prilog je upoznavanju duha hrvatske kulturne prošlosti. Duha koji je, kao i u talijanskom slučaju, nadišao političku podijeljenost i nacionalnu dezintegriranost. Svemu treba dodati i riječi koje pisac doosi u Proslovu knjige. Kršćansko, univerzalno, obilježje te baštine može se smatrati našom ulaznicom u europski baštinski kontekst.

U svom istraživanju Lupis je velikim marom posegnuo za obilnom literaturom te velikim brojem povijesnih izvora. Uz to se upustio i u terenska istraživanja. Rezultat je djelo koje temeljito i opširno prikazuje sakralnu baštinu Stona i okolice. U sedam poglavlja knjiga donosi podroban prikaz arhitekture kiparstva, slikarstva, zlatarstva, glazbe, spisteljstva te liturgijskog ruha. Od obilja iznesenih podataka za duh današnjega vremena zanimljivo je možda spomenuti Zeniadu Bandur, prvu ženu slikaricu stonskoga kraja. Taj podatak svjedoči o tek stidljivo započetu procesu emancipacije nježnijeg spola u patrijahalnom hrvatskom društvu potkraj 19. stoljeća. Za laike je posebno zanimljivo prvo poglavlje knjige, koje sadrži pregled povijesti stonske biskupije. Sačinjen na osnovi obilja relevantne literature i povijesnih izvora, vrlo dobro pokazuje, u prošlosti često zanijekanu, vjekovnu uklopljenost Stona u hrvatski (katolički) milje. U ostalim poglavljima nalazimo prikazane mnoge umjetničke bisere, ali i svjedočanstvo o društvenim uvjetima koji su rezultirali takvom umjetničkom produkcijom. Tu ponajprije valja istaknuti važnost polutisućljetne pripadnosti Stona Dubrovačkoj Republici, jamcu društvenog reda i stabilnosti. Važne su svakako i veze s tadašnjom Europom. Ponajprije stilske, a zatim i osobne, u radu stranih, poglavito talijanskih autora. U baštinskom smislu posebno je karakterističan Evanđelistar s kraja 12. stoljeća, rijedak primjer ćirilsko-metodske liturgije istočnog obreda za vjernike Zapadne crkve. Uskrpkos svojem jezičnom glagoljaško-hrvatskom i likovnom europskom podrijetlu, u prošlosti je smatran srpskim spomenikom.

Veliku vrijednost knjige čine svakako i obilje ilustracija. One, same za sebe, svjedoče o baštini stonskoga kraja te su koristan vodič i poticaj kako stručnom tako i laičkom oku.

Umjesto zaključka treba istaknuti da je ova knjiga vrijedan prinos istraživanju kulturne baštine pojedinih naših krajeva. Ona je stoga primjer i poticaj za druga, slična, istraživanja. Na takav način sustavno se popunjava, ali i ispravlja, katalog naše nacionalne kulturne baštine.

Baštine koja je, u nezahvalnim vremenima prošlosti, čuvala duh našega naroda. Istu ulogu trebala bi imati i u budućnosti, kad Hrvatskom bude vladala web-generacija.

Tihomir Rajčić