Balet (ore) bosih nogu...

Balet (ore) bosih nogu...

Mladen Grčević snimio je fotografiju na samoj premijeri simfonijske meditacije Jakova Gotovca Orači, 1. siječnja 1944. Baletna večer imala je još dva dijela: Baranovićevo Licitarsko srce i Borodinov Polovjecki logor. Prva glazbena izvedba Orača bila je 1. listopada 1937. sa Zagrebačkom filharmonijom, a dirigirao je Baranović.

Balet je doživio samo četrnaest izvedbi. Scenograf je bio Žedrinski, a koreograf Margarita Froman, koja tada još vodi zagrebački balet. Zanimljivo je spomenuti da Fromanica prvi put u Zagrebu plesače ostavlja bosih nogu. Kako je scena bila već stara i istrošena, za Orače je prekrivena teškom ceradom da bi se izbjeglo ozljeđivanje (špranje!).

Grupa plesača slijeva nadesno: Zubčić, Panian, Lhotka, Venier, Kavur (solo), Beović, Nikolić, Tajzl i Podkovac.

Grupa plesačica: Afrić, Segnan, Vaić, Ilić, Ryneš, Belošević, Posavec, Zečić i Orlova (solo).

Gotovac sam objašnjava svoju ideju: »Od ranog jutra, kad bič po prvi put zvizne, orači trudno oru. Podnevno zvono pozove ih na kratki odmor zaslađen pjesmom, da zatim opet nastave oranjem najviših napona snage — dok ih noć utruđene ne zovne na počinak. Nije li ljudski život, odmah nakon prvog životnog krika, neprekidno, mukotrpno oranje, samo katkad olakšano kratkom srećom, da onda opet započne napor životnog oranja, dok umorne orače ne pozove smrt na vječni počinak...«

Orači se opet pojavljuju na sceni HNK tridesetak godina poslije, u koreografiji zagrebačkoga plesača Zvonimira Reljića (31. svibnja 1972) i daju se šesnaest puta.

Zvonimir Podkovac