Znate li što je to TS?

Znate li što je to TS?

Tomislav Bakarić, Tijelo žene, Durieux, 2001.

Diskurs se po definiciji strukturalista može naći gotovo svugdje, »na vitražu, filmu, u konverzaciji...« (Roland Barthes). I sam cover romana svojevrstan je diskurs koji čitatelju šalje određene poruke. Korice knjige čitatelja mogu odbiti ili privući na čitanje. Iako romanu ne treba suditi po izgledu, kritičarska se ocjena teško može odgoditi do kraja čitanja.

Tijelo žene, piše na koricama, roman je o ljudima koji »poznaju nijemi plač, — krik bez glasa, obamrlost čula, neizrecivu, duboku, strašnu, nepokretnu tišinu svijeta koji ih je prevario. Oni se ne žale. Oni su žalba sama.« Navedena biografska činjenica — pisac u zrelim godinama, fotografija na naslovnici — golo žensko tijelo, te odlomak patetičnog prizvuka, prizivaju niz zaključaka, koji svi od reda mogu biti pogrešni, ali su legitimni, jer nas pogađaju dok knjiga još nije ni otvorena.

Od predrasude prema piscima u zrelim godinama koji pišu svoj prvi hit roman, pa do nevjerice prema patetičnom štivu koje se skriva iza naslova i fotografije ženskog tijela. Čitatelj će ili:

a) ovu knjigu odbaciti jer ne želi trošiti vrijeme na patetična erotiziranja pisca u trećoj životnoj dobi

b) krenuti čitati jer je to baš ono što ga zanima

ili

c) zaključiti kako je izdavačka kuća Durieux, do sada, imala niz dobrih naslovnica.

Ipak, poruke koje ovaj cover šalje toliko su nevjerovatno daleke od sadržaja romana, da će se većina čitatelja (koji ne pripadaju u skupinu b) zapravo iznenaditi. Ugodno ili ne, ovisit će najvjerovatnije o visini tolerancije, koja, prateći hrvatske statistike, nažalost, nije visoka. Naime, već prve stranice teksta otkrit će vam kako je riječ o pitanju promjene spola. Glavni je lik žena zarobljena u muškom tijelu, a na operaciju se odlučuje pred mirovinom, s napunjenih šezdeset godina. Sama činjenica da je riječ o knjizi koja govori o problemu koji se poput pitanja homoseksualizma u hrvatskom društvu potpuno prešućuje zaslužuje više hrabrosti izdavača.

Žanr na Internetu

Nažalost, jednu predrasudu ovaj roman potvrđuje: predrasudu o piscima treće životne dobi koji tek očekuju slavu najnovijim romanom. Tijelo žene ne može se svrstati među top ten hrvatske suvremene proze i zbilja obiluje patetičnostima poput citirana odlomka. Ipak, vrijednost romana leži u gotovo aktivističkom tonu i napetosti koju uspijeva održati do kraja.

Ova knjiga propagira obespravljenu i isključenu skupinu ljudi, pa ovakvo štivo u nas ima gotovo prosvjetiteljski status. No na sličan, prosvjetiteljski način, obiluje slabim trenucima. Bakarić ne poznaje do kraja jezik koji podučava. Naime, njegov pripovjedač-lik blizak poziciji autora, (moglo bi se čak govoriti i o pseudoautobiografiji), znanje o transseksualizmu i promjeni spola stječe putem Interneta, medija kojim je oduševljen gotovo kao i njegovim sadržajem, a pripovijesti o promjeni spola na webu ne manjka. No, zanos tehnologijom u ovoj je priči gotovo dječji, mogli bismo bez zlobe reći i starački, naivan. Od pisanja svake riječi kompjutorskog rječnika kurzivom, do pomna opisa same tehnike slanja e-mailova, downlouda web-stranica i sl. Autor inzistira na metaforama ubacivanja virusa u nečiji život, kao što udžbenički tumači svaki kompjutorski izraz (recimo: »visoki broj byta... označava duljinu maila«). Pri tome je sretna okolnost da je Bakarić u svom romanu posve nepretenciozan, pa svojim tehnološkim ekskursima prije uspijeva nasmijati nego zamoriti. Pa čak i kada pripovjedač tvrdi kako će »čitatelj o Šnjemuš možda zaključiti da Šješ veliki maher kad je riječ o internetu i kompjutorima...«.

Promjene spola, kao uopće sva pitanja vezana uz granična područja ljudske spolnosti, svojevrstan su žanr na Internetu. Iako sadržaj Bakarićeva romana zvuči opskurno u kontekstu hrvatske književnosti, sex change pripovijesti na World Wide Webu pripadaju konzervativnijim stranicama tzv. queer literature. Jer kako će to pokušati nametnuti i pripovjedač, životi transseksualaca i transseksualki najčešće su tradicionalniji i konzervativniji nego što se očekuje. Možemo čak zapaziti kako je autor u kritici tzv. drag queens — transvestita bio neugodno oštar okrivljujući ih za agresivan image koji se iz neznanja pripisuje i transvestitima.

Iako je pisac sakupio zavidnu količinu znanja, pretpostavljamo kako je poput njegova pripovjedača to znanje pokupio s Interneta, Bakarićeva terminologija transseksualnog miljea nevješto je prenesena u hrvatski jezik. Tako primjerice termin TS (transsexual) prevodi kao tiesica, koristeći pomalo infantialan sufiks, a slično umjetno zvuči i naziv sestre, što je doslovan prijevod s engleskog.

Tijelo žene smješteno je u suvremenost Hrvatske, koja se nakon 3. siječnja 2000, u normalnijem obliku demokracije, okrenula marginaliziranim skupinama i njihovim problemima. Upravo zbog takve klime, tvrdi u romanu Bakarić, priča o transseksualcima ulazi u medije na mjesto priča o političarima. Ministarstvo zdravstva u takvoj će Hrvatskoj, potaknuto medijskim aktivizmom, omogućiti Ani B. promjenu spola, a javnost će stati u njezinu obranu.

Kakva demokracija?!

Politički kontekst — Hrvatska nakon 3. siječnja, naivna je vizija posttotalitarnoga društva koje se otvara za nove probleme. Iako govori o nasilju nad drugačijima, Bakarićeva glavna radnja — promjena spola — omogućena je aktiviranjem državnih struktura u pitanjima manjina. Bakarić ide tako daleko da u romanu pozitivne reakcije javnosti oko slučaja Ane B. prelaze okvire hrvatske države, pa se govori o utjecaju toga slučaja na ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Tijelo žene obiluje pseudo-dokumentima: novinskim člancima, televizijskim snimcima, izvješćima policije i pismima. Ipak izgrađeni je svijet, nažalost, tek daleka utopija. Jer iako tranvestiti u ovom romanu završavaju tragično, njihove su sudbine svjetlije od sudbina stvarnih ljudi u suvremenoj Hrvatskoj.

Ono što je zamislio — prikazati život transseksualaca — Bakariću je uspjelo, i to, čini se, bez većih napora. Tijelo žene roman je koji se lako čita, a tek povremeno, zbog količine građe koju autor želi prenijeti, zazvuči suhoparno novinarski. Životnost toga svijeta Bakariću je uspjelo oslikati i prenoseći svijet transseksualaca/ki koji svoje priče, ispovijedi, savjete i fotografije nude na web stranicama. Čitatelju koji taj svijet ne poznaje, a pod pretpostavkom da ne pripada onom dijelu društva koji bi takve zatvorio u institucije za mentalno oboljele, ovaj će roman biti napeto i zanimljivo štivo. Bakarić čitatelja uspijeva zadržati dinamičnom radnjom koja slijedi predloške popularne literature, a ona se danas sve češće bavi ispovijedima ili biografijama, ljudskim pričama, ili pričama iz života koje su sve samo ne obične.

Katarina Peović Vuković