Vrjednije od filma

Vrjednije od filma

Manje zahtjevne gledatelje željne lijepih lica i putenosti na filmskom platnu zasigurno je privukao film redatelja Michaela Christofera Prvi grijeh. Ti manje zahtjevni gledatelji postali su ugodno iznenađeni slušatelji, jer zvučna vrpca filma nudi kvalitetu bitno udaljenu od filmske osrednjosti. Filmsku je glazbu potpisao Terence Blanchard, jazz-trubač i skladatelj uglavnom jazzom obojenih filmskih partitura. No, zvučna vrpca Prvog grijeha nije okrenuta skladateljevoj prvoj ljubavi, jazzu. Blanchard je, umjesto džezističke, napisao prozračnu filmsku partituru u kojoj se ogledaju privlačnost glavnih likova i njihov međusobni erotski naboj, ali se jednako čuju tajanstvo i opasnost. Sve je to začinjeno s južnoameričkim ritmovima (film se zbiva na Kubi!) koji još više čine zanimljivim i lokaciju i elektricitet koji dva glavna lika istodobno privlači i odbija.

Jedna se tema neprestano provlači, dakako, u stalnim varijacijama i permutacijama koje zadržavaju isti ugođaj privlačnosti i odbojnosti, ljubavi i sumnjičave napetosti. Stoga tema postaje sastavnim dijelom različitih viđenja filmske priče: i pozitivnih i negativnih. Brojevi se na CD-u nižu redom kojim se pojavljuju na filmu, a njihova suptilna ilustrativnost, koja jednako prenosi atmosferu i tajne misli kao i vidljive događaje budi maštu i iznova crta filmska zbivanja. S druge se strane, zbog pretežite atmosferičnosti (a unutar nje i česte sklonosti ritmici polaganih i zavodljivih kubanskih plesova) CD se može slušati i kao svaki drugi album ispunjen instrumentalima. Drugim riječima: glazba Terencea Blancharda dovoljno je samosvojna da se može odvojiti od filma, ali je istodobno dovoljno funkcionalna da postane njegovim čvrstim sastavnim dijelom.

Na kraju donosimo zanimljivost: izvorno je filmski naslov trebao biti Dancing In the Dark. Zbog prevelike sličnosti s naslovom von Trierova mjuzikla daleko mračnije tematike Dancer In the Dark naslov je izmijenjen u Original Sin. Premda filmski Christoferov Prvi grijeh i von Trierov Ples u tami nemaju ništa zajedničko, dva filma u glazbenom smislu korespondiraju. Zajednička im je, naime, neosporna inventivnost i kvaliteta filmske glazbe, koje su, doduše, ostvarene posve drukčijim sredstvima, ali su u oba slučaja na vrlo visokoj razini. Razlika leži u odnosu cjeline i dijelova: dok su u slučaju Plesa u tami filmska cjelina i filmska glazba na jednako visokoj umjetničkoj razini, u slučaju Prvog grijeha visoka kvaliteta filmske glazbe zagušena je prosječnošću filma kao cjeline.

Irena Paulus