Treba znati od koga kopirati

Treba znati od koga kopirati

Kopija Pietra da Cotrone u Rijeci Dubrovačkoj

Veći broj slika u dubrovačkim crkvama i privatnim zbirkama kopije su poznatih djela glasovitih firentinskih, rimskih, napolitanskih i mletačkih slikara. Dubrovnik se po tome izdvaja među dalmatinskim gradovima, gdje su kopije rjeđa pojava. Vjerojatno je tome razlog bio razorni potres koji je uništio brojne starije umjetnine, nakon čega je trebalo u kratku vremenu opremiti crkve. Najčešće su se kopirala djela Carla Maratte: skupina slika prema njegovim djelima čuva se u isusovačkoj crkvi i samostanu. Stare su kopije dvije serije evenđelista u crkvi sv. Vlaha i Gospi od Karmela prema nestalim djelima Mattije Prettija. Navedimo da je jedan prikaz Marije Magdalene u franjevačkom samostanu kopija prema istoimenoj slici Guida Renija. Portret sv. Frane Asiškoga u Biskupskoj pinakoteci nastao je prema originalu Bernarda Strozzija, dok se na Lopudu čuvala stara kopija Salome Carla Docija (odnedavo u zbirkama Kneževa dvora u Dubrovniku). Makarski slikar amater Frane Cayer (Kaer) sredinom 19. stoljeća u Trpnju kopira djela G. B. Piazzette. Popis takvih djela mnogo je dulji: on nažalost otkriva da se od druge polovice 17. do sredine 19. stoljeća crkve u Dubrovačkoj Republici opremaju ne samo izvornim djelima uglednih majstora (npr. Sebastiano Ricci, Bartolomeo Litterini, Antonio de Bellis itd.) nego kopijama i replikama. Nije riječ isključivo o oltarnim palama, već i o fresko cjelinama u crkvama (isusovci) i ljetnikovcima (Sorkočevićevi ljetnikovci na Lapadu i Rijeci Dubrovačkoj).

Zemaljska kugla i zmaj

Razumljivo je da je popularnost stekao i Pietro da Cortona (1597-1669), slikar i arhitekt koji je imao odlučujuću ulogu u formiranju barokne umjetnosti u Rimu. Njegovi ciklusi fresaka u Rimu (palače Mattei, Barberini i Pamphili, Chiesa Nuova itd.) i Firenci (palača Pitti) bili su veoma važni za razvoj i širenje umjetnosti visokoga baroka ne samo na Apeninskom poluotoku nego i u Europi (podjednako na narativnoj, kolorističkoj i ikonografskoj razini). Cortona je izradio i velik broj oltarnih pala, samostalno ili u radionici, koje su služile za uzor brojnim epigonskim majstorima.

Za crkvu sv. Filipa u Perugii naslikao je između 1658. i 1661. godine Pietro da Cortona uz suradnju Cira Ferrija sliku Bogorodica Bezgrešnoga začeća prema narudžbi kardinala Scipionea Capponija.

Kompozicija slike veoma je jednostavna. Zbog velikoga svetohraništa koje je stajalo na oltaru, u donjem dijelu naslikana je zemaljska kugla i zmaj, dok su likovi Bogorodice i Boga Oca podignuti u gornju zonu. Poznate su dvije replike velike slike iz Perugie (dim. 327 x 222 cm). Jedna se nalazila u katedrali u Carrari, ali joj se trag izgubio u Drugom svjetskom ratu, dok se druga čuva u crkvi San Filippo u Ripatransoneu u okolici Ferma. Prema obilnoj dokumentaciji nastala je 1666. godine »prema crtežu slavnoga Pietra da Cortone, nalik je slici u Perugii, a izradio ju je jedan njegov sljedbenik s umjetnikovim završnim intervecijama«.

Proširena ikonografija

Prema bilješci Krune Prijatelja (Slikari XVII i XVIII stoljeća u Dubrovniku, 1949) palu na glavnom oltaru u franjevačkoj crkvi u Rožatu koja prikazuje Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije s Bogom Ocem i svecima naslikao je Josip iz Rijeke Dubrovačke 1713. Upravo zbog činjenice da nisu poznata njegova druga djela bilo je začudno otkud i kako je mogao nepoznati majstor zavidnom vještinom na velikoj oltarnoj slici oblikovati kompoziciju i likove. Slika je prema pisanju o. Frana Jurića 1916. ostavila ugodan dojam i na Maxa Dvoűáka, znamenitoga bečkog povjesničara umjetnosti.

Slika u Rožatu doslovna je kopija, u cjelini i u pojedinostima, oltarne pale Pietra da Cortone iz crkve sv. Filipa u Perugii. Osim istovjetnih likova protagonista (Bezrešna i Bog Otac) jednak je broj i raspored anđela, modelacija oblaka i kolorit. No, u donjem dijelu slike umjesto velike zemaljske kugle sa zmajem autor je umetnuo poklekle likove sv. Frane Asiškoga i sv. Antuna Padovanskoga, koji se s pouzdanjem i predano utječu zaštiti Bogorodice. Nije isključeno da se i za ta dva lika slikar koristio nekim predloškom, prilagodivši se proširenom ikonografijom franjevačkim naručiteljima. Linearizam dubrovačke slike može se objasniti upravo činjenicom da je riječ o kopiji: na njoj je ublažen dekorativni karakter Cortonina originala, ali je sačuvan neovenecijanski svijetli kolorit, kompozicijska čistoća i monumentalnost likova.

Radoslav Tomić