Suvremenost srednjovjekovlja

Suvremenost srednjovjekovlja

Koncert Capelle de Ministrers, Glazba trubadura 11. i 12. stoljeća, Preporodna palača Narodnog doma u Zagrebu, 25. studenoga 2001.

Španjolski ansambl Capella de Ministrers predstavio se na koncertu 25. studenoga s izborom trubadurskih pjesama 11. i 12. stoljeća. Ansambl je osnovan 1987. i pripada velikom valu ansambala i izvođača koji su se posvetili izučavanju i izvođenju tzv. rane glazbe, koja je u to doba, sredinom osamdesetih, doživjela procvat i punu afirmaciju. Glazba baroka, renesanse i srednjega vijeka zazvučala je tada na mnogim podijima, predstavivši publici ovaj velik i važan dio baštine koji je koncertna tradicija 19. i 20. stoljeća gotovo potpuno zanemarila. Autentične izvedbe, autentični instrumenti, povijesno obaviješteno izvodilaštvo, pristupi proučavanja koji nanovo inauguriraju discipline koje su glazbu svojedobno pratile i bile njezin gotovo sastavni dio te muzikološka otkrića i saznanja ostvarena u posljednjih pedesetak godina ranu su glazbu načinile nepresušnim resursom bogata nasljeđa, ali i načinom drukčijeg pristupa glazbi uopće. Luk kojim je rana glazba vezana uz stvaralaštvo 20. stoljeća jedna je od najočitijih poveznica koju svaki muzičar gotovo nesvjesno usvaja pri susretu s opusima prošloga stoljeća.

Cappella de Ministrers ishodište svoga okretanja ranoj glazbi nalazi u potrebi za boljim razumijevanjem povijesnoga puta i oblikovanja glazbe. Postupno su, od baroka preko renesanse, došli do srednjega vijeka, zasigurno najneuhvatljivijeg i najmanje poznata razdoblja. Iako su se na taj način opskrbili mnogim znanjima, u čemu sukcesivnost ima posebno važno mjesto, stekli zamjetnu sigurnost i vještinu kretanja u prostoru i vremenu jednog sasvim drugog osjećanja, njihov je izvedbeni izraz, poglavito u pjevanim skladbama, ipak oslonjen na postavke baroknog idioma. Jer, odnos riječi i glazbe, odnosno pitanje poezije, njezina značenja i odzvuka te artikulacija glazbenoga slijeda u novijim su razdobljima profiliraniji, mnogo dokumentiraniji, i nama stoga razumljiviji. Pritom treba uzeti u obzir i prirodu trubadurskih pjesama čiji nam sadržaji — razmišljanja i kanoni o ljubavi, o odnosima među ljudima, o ratnim temama — čime se ocrtava slika jednog društva u cjelini, mogu mnogo reći. No, pitanja granica i isprepletanja izvodilačkog pristupa, istraživačkog i umjetničkog aspekta, odredit će hoće li to doista, i u kojoj mjeri, i doći do nas. (Šteta je da tekstovi pjesama nisu bili priloženi uz program, i to s prijevodima). Ansambl pjeva na valencianu, jednom od srednjovjekovnih jezika koji se govorio na tom području, a koji se održao do danas i u osuvremenjenu obliku postoji kao dijalekt. To je također spona kojom Cappella de Ministrers nastoji provesti upravo kulturološki, civilizacijski aspekt, koji navodi kao svoj primarni interes nasuprot strogo znanstvenom, muzikološki utemeljenu pristupu. S jedne su strane svjesni da je autentičnost nemoguće ostvariti, a s druge značenje glazbe žele afirmirati u njezinu mnogo širem kontekstu. Izvedbe koje smo čuli u cjelini ostavljaju dojam u velikoj mjeri doista proživljena odnosa istodobne restauracije i suvremene izvedbe, no to je mnogo uspješnije bilo ostvareno u instrumentalnim skladbama (npr. monodijski izraz), a tu su se čule i naznake interferiranja različitih kultura (arapske, maurske, židovske, katoličke), koje su tada oblikovale područje današnje Španjolske, a što u tragovima postoji i u nekim današnjim folklornim oblicima. Smjer djelovanja Cappele de Ministrers dalje je upoznavanje glazbe nastale i izvođene u srednjem vijeku i njezino predstavljanje današnjoj publici, a svojim diskografskim izdanjima, posvećenim većinom opusima novijih razdoblja, pokazuju da je upravo bavljenje srednjim vijekom najzahtjevnije.

Dodi Komanov