Spašeni rariteti

Majda Radić, Orfej, CD ORF 172

Među nosačima zvuka što ih je tvrtka Orfej objavila 1999. (tada u okviru suradnje s Hrvatskom radiotelevizijom) važno je upozoriti na izdanje iznimne povijesne i umjetničke vrijednosti. Riječ je o kompaktnoj ploči posvećenoj interpretacijama mezzosopranistice Majde Radić, nekadašnje prvakinje opere zagrebačkog HNK-a, tj. o petnaest njezinih snimaka što su realizirane u studiju ili preuzete uživo u razdoblju 1962-1969. Majda Radić umrla je 1984. s jedva navršenom pedeset jednom godinom života, pa se tako izdavanje ovog CD-a poklopilo s petnaestom obljetnicom njezine prerane smrti. Za posjetitelje zagrebačke opere koji još pamte izvrsne produkcije neposredno prije i nakon obnove HNK-a, kao i za zagrebačku koncertnu publiku koja se još sjeća dobre forme zagrebačkih simfonijskih orkestara (ondašnjeg Simfonijskog orkestra Radioteleizije Zagreb i Zagrebačke filharmonije u njezinim zlatnim godinama, kada je djelovala pod ravnanjem Milana Horvata), ova kompaktna ploča bit će poput susreta s dragim, dugogodišnjim prijateljem, susreta pomalo nostalgična, jer opernih pjevačica poput Majde Radić bilo je u nas malo, a njezin prerani odlazak s operne scene označio je trajni gubitak prisutnosti jedne velike umjetnice koja je obilježila cijelo razdoblje zagrebačke glazbene povijesti. Snimke odabrane za ovu kompaktnu ploču (producentica izdanja je Marija Barbieri) preuzete su uglavnom iz bogata, danas devastirana fundusa fonoteke HRT-a, i vjerojatno će u desetljećima koja dolaze značiti spašeni materijal, odnosno raritetne sačuvane snimke Majde Radić. Zbog toga prebacivanje na kompaktnu ploču nekih od njezinih antologijskih kreacija (primjerice arije Eboli iz Verdijeva Don Carlosa, arije Cherubina iz Mozartova Figarova pira, arije Rosine iz Rosssinijeva Seviljskog brijača ili prizora Ariela iz Šulekove Oluje, uz romancu Pauline iz Čajkovskijeve Pikove dame, te arija iz Mozartove Mise u c-molu i koncertne arije Il tramonto O. Respighija) ima vrijednost prvorazrednog dokumentarnog materijala, koji današnjem slušatelju i posjetitelju zagrebačkih koncertnih i opernih priredbi jasnije od svega pokazuje razliku u kvaliteti zagrebačkoga glazbenog života šezdesetih i danas.

Majda Radić bila je mezzosopranistica zvonka, plemenita glasa karakterističnog timbra, muzikalna interpretkinja koja je dorađenim vokalnim umijećem, ali i dubokom osjećajnošću pristupila svakoj svojoj novoj kreaciji. Neke od njih zabilježene su i na ovoj kompaktnoj ploči, od kojih Arielova scena iz Šulekove Oluje te Cherubinova arija Non so piu coza son, cosa faccio iz Mozartova Figarova pira predstavljaju live snimke. Ostale odlične snimke rezultat su umijeća ponajboljih tonmajstora koji su djelovali na nekadašnjoj Radioteleviziji Zagreb (Miljenko Döor, Boris Ulrich, inž. Radan Bosner), čija kvaliteta snimljena materijala, usprkos limitiranim mogućnostima snimanja šezdesetih u odnosu na današnju tehniku, još dugo neće imati konkurenciju. Barem ne u nas! Ova u mnogočemu zanimljiva kompaktna ploča može se preporučiti svim ljubiteljima opere za ugodno slušanje i onaj užitak koji senzibilnom slušatelju mogu pružiti samo muzikalna izvedba i dobra snimka. Nešto na što je u našoj današnjoj ozbiljnoglazbenoj produkciji nosača zvuka osiromašena sadržaja (a koju još jedva održavaju na životu povremenim injekcijama svojih izdanja mali neovisni producenti) već gotovo zaboravio!

Bosiljka Perić-Kempf