Sklad prostora i ljudi

Sklad prostora i ljudi

Petar Jagetić rođen je godine 1917. u Ivancu. Grafički zanat za majstora grafičara položio je u Novom Sadu. U svojoj struci, kao grafičar, radio je od godine 1932. pa do 1941. Fotografijom se bavi već od godine 1931.

Nakon Drugoga svjetskog rata, godine 1946, polaže u Zagrebu pri Obrtničkoj komori majstorski ispit za fotografa. Od tada pa do svoje smrti živio je u rodnom Ivancu kao profesionalni fotograf.

Nakon Drugoga svjetskog rata, u razdoblju od dvadesetak godina, Jagetić je poznati izlagač. Njegove se fotografije nalaze i u Maloj foto biblioteci, koju tada izdaje Milan Fizi. No Jagetićevo iznimno mjesto, nedvojbeno, pripada u prvim poratnim godinama reklamnoj i modnoj fotografiji, gdje je jedan među prvima i jedan među najboljima, ne samo u Hrvatskoj nego i u jugoslavenskim okvirima.

To je također vjerojatno prvi naš fotograf koji se još prije Drugoga svjetskog rata s kamerom spustio u rudarska okna ivanečkih rudnika ugljena, i snimio seriju izvanrednih fotografija.

Tijekom dugih godina nije imao samostalnih izložbi fotografije, niti je postigao bilo kakvo zvanje u fotoamaterskim organizacijama, jer kako je to sam govorio, to mu u njegovoj karijeri nije trebalo. No pod konac svoje karijere ipak nije odolio zovu samostalne izložbe pa je godine 1996, dvije godine prije smrti, a u povodu proslave šesto godina Ivanca održao svoju prvu i jedinu samostalnu izložbu fotografije.

Umro je u Ivancu 1998.

Vladko Lozić

Više od šest desetljeća provesti u društvu s kamerom doista nije malo. Moja želja da u ovako kratku osvrtu zaokružim sve Jagetićeve fotografske interese svakako je uzaludna, ali je i prigoda da se prisjetimo barem nekih trenutaka kojima je zadužio naše fotografske umjetnosti i pridonio njihovom razvoju . Pregršt zapisa, razmišljanja, uočavanja i otkrivanja imalo je uvijek namjeru upozoriti na mnoge vrijednosti njegova svijeta. I dok listam sve te fotografije, iznenađen sam skladom svakoga pojedinog interesa, skladom i ujednačenošću kvalitete svakog opusa, shvaćajući kako je sve to uistinu vrijedno. Prikazane teme i oblici slijede njegovo poštovanje prema životu i oblicima u kojima se manifestira. Posebnosti otkrivam u njegovu odnosu prema prostoru, koji prikazuje načinom otkrivene istine, a ne slučajnosti, izvlačeći iz njega osve one danosti u kojima i njegovi likovi dobivaju smisao — nisu dio moguće inscenacije, oni su tu u onoj ulozi koju im je i sam život odredio.

Posebno će mjesto u Jagetićevu radu zauzeti reklamna fotografija, pionirski pothvati koji će odrediti taj fotografski smjer u nas. Upravo u tom žanru pokazat će i drugu stranu svojih kreativnih mogućnosti, ali i modu jednoga društva u poratnim godinama, katkad s lažnom predodžbom života tog vremena, pa mi je upravo zbog toga taj dio njegova rada zaimljiv. Nije Petar Jagetić ni Irvin Penn ili Richard Avedon, ali je ipak osoba koja će utjecati na budući razvoj te vrste fotografije u Hrvatskoj, a ja ću kao i mnogi drugi reći — pa to je sjajno!

Zdenko Kuzmić