Novi uzlet

Novi uzlet

Za mnoge smo prilično naglo i neočekivano pokrenuli jedan za drugim čak četiri tjedna priloga u boji, i to je dio našeg plana ne samo da preživimo nego i da se vratimo na tržište. Prema prvim pokazateljima prodaje čini mi se da smo povukli odličan potez, jer smo prilozima (Antena petkom, Četiri kotača četvrtkom, Panorama subotom i Caffe srijedom) dobili četiri vrhunska žurnalistička priloga

S Krešimirom Fijačkom, glavnim urednikom »Vjesnika«, razgovarali smo o koncepciji tog lista, koji je pokretanjem četiri nova, sjajno dizajnirana, koncipirana i otisnuta priloga iznenadio čitatelje i konkurenciju i najavio povratak »Vjesnika« u vrh hrvatskog novinarstva.

Što smatrate temeljima svoje uređivačke politike i što »Vjesnik« izdvaja od drugih novina u Hrvatskoj?

— Smisao svega što mi radimo neka je vrsta odvajanja, izdvajanja i kontrastiranja na hrvatskoj medijskoj sceni. »Vjesnik« su ozbiljne dnevne novine koje se razlikuju od svih ostalih novina u Hrvatskoj ne samo formatom nego i uređivačkom koncepcijom. »Vjesnik« je ozbiljan, uravnotežen list, koji je iznad politike u smislu pripadnosti, list koji se upravo objektivnošću i možda više od toga visokom profesionalnošću razlikuje od svega drugog.

Kad sam prije osam mjeseci došao iz Amerike, ono što me je iznenadilo golema je količina netolerancije i povremeno vrlo niska razina u komuniciranju i u načinu na koji novine komuniciraju s čitateljima. »Vjesnik« je tada prodavao oko pet i pol tisuća primjeraka, što je bila katastrofa, ono što dnevne novine mogu dosegnuti, a da ne umru. »Vjesnik« je prije godinu, dvije bio pred iskapčanjem aparata za održavanje na životu... To je vrijeme bilo i novinarski i izdavački očajna situacija. Čitatelji su okrenuli leđa »Vjesniku«, po meni s pravom, jer se »Vjesnik« bio pretvorio u ono od čega čitatelj obično bježi, u dosadne novine koje su služile politici, koje su smatrale da se trebaju mijenjati s promjenom politike i vlasti. Ako je na vlasti nešto što je desno, onda će i novine biti desno i obratno. To je vrlo loše za novine, ali i za vlast koja kontrolira takve novine. Tako dugo dok je »Vjesnik« bio pod kontrolom politike ili vlasti, manje je bilo riječi o žurnalizmu, a više o politikanstvu. To je bio problem »Vjesnika«, zbog čega mu je velika masa čitatelja okrenula leđa. Ovo što mi sada radimo jest pokušaj da vratimo čitatelje, ali put do toga nije lak, ni jednostavan, ni brz, što god mi željeli i što god netko mislio. Novine možete lako upropastiti, ali ponovno ih dići na zavidnu razinu teško je i to su stvari s kojima se mi u »Vjesniku« moramo boriti i borimo se da bismo preživjeli i zauzeli mjesto u tiražnom smislu koje nam pripada.

Niz je problema i ni jedan od njih nije jednostavan. To je fenomen u Hrvatskoj danas, koji je netko dobro nazvao užasavajućom navikom nekupovanja »Vjesnika«. Bilo je razloga da se ljudima zgadi jedan tip novinarstva, i to se mnogim novinama događalo. Danas, kada »Vjesnik« više nije ono što je natjeralo mnoge ljude da ga prestanu kupovati i čitati, kad su to dobre novine, nije lako opet pridobiti čitatelje, uvjeriti ljude da to više nije ono što je bilo degutantno, da to više nije ono što je robovalo politici, da su to ozbiljne i dobre novine.

Kako se kreće »Vjesnikova« naklada i koji su vaši ciljevi?

— Naš je cilj prijeći dvadeset tisuća prodanih primjeraka dnevno, a konačni cilj je trideset tisuća. To je brojka na kojoj je »Vjesnik« rentabilan i bez brige. U ovom trenutku, nakon početnih pet tisuća prodanih primjeraka ovog proljeća ili prošle zime, tek sada se borimo da dosegnemo petnaest tisuća, da bismo onda mogli ići prema dvadeset. Taj je proces upravo u tijeku i mi smo jako sretni zbog toga, pa i ovo što sada, posljednjih pet, šest tjedana radimo, a to je da smo za mnoge prilično naglo i neočekivano pokrenuli jedan za drugim čak četiri tjedna priloga u boji, i to je dio našeg plana ne samo da preživimo nego i da se vratimo na tržište. Prema prvim pokazateljima prodaje čini mi se da smo povukli odličan potez, jer smo prilozima (Antena petkom, Četiri kotača četvrtkom, Panorama subotom i Caffe srijedom) dobili četiri vrhunska žurnalistička priloga. Čini se da smo bili u pravu kad smo govorili da jednom dnevnom listu koji je postao dobar treba dodati još nešto da bi bio ne samo još bolji nego još prihvatljiviji i atraktivniji.

Vladala je predrasuda da su »Vjesnik« dosadne novine. To više nije točno, »Vjesnik« je atraktivan i naše je da uvjerimo čitatelje da biti ozbiljan i pošten ne znači i biti dosadan, da se može biti atraktivan ne po senzacionalističkim naslovima, nego sadržajem i štivom. To što mi zovemo užitak čitanja.

Vjesnik ima tradicionalno bolje analitičko novinarstvo od istraživačkog...

— To nije samo »Vjesnikov« problem, ali ako je to točno onda bih rekao da je to i naša vrlina. Baviti se istraživačkim novinarstvom za novine je pitanje ugleda, poput afere Watergate u »Washington Postu«. U nas se to izrodilo u nešto drugo. Ako danas u Hrvatskoj istraživačko novinarstvo, a čini mi se da je prečesto tako, znači stvarati afere, izmišljati ili generirati afere, »Vjesnik« se time dakako ne bavi i drago mi je ako je to naša slabost. Kad razgovaramo o istraživačkom novinarstvu, pritom imamo druge kriterije i vrijednosti. Kada se govori o žutilu na medijskoj sceni, bojim se da je riječ upravo o tome da se istraživačko novinarstvo brka s onim što, dakako, nije.

Spomenuli ste stvaranje i nerealno napuhavanje afera, no smatrate li problematičnim i nedostatak bilo kakva obzira prema privatnom životu ljudi?

— To je pitanje razine. Novine koje ja držim uzorom i rado o njima govorim, »New York Times«, nisu se libile da u aferi Lewinsky napadaju Clintona, jer to što se događalo bilo je pitanje morala političara, granice koju političar, pogotovo državnik smije ili ne smije preći. Druge tiražnije novine u Americi napravile su iz toga priču od koje se Americi počeo okretati želudac.

Svaki je političar kao javna ličnost i po definiciji izložen javnosti, samo je pitanje koliko nisko i daleko mediji smiju ili trebaju ići. Po mom mišljenju ne bi trebali podilaziti nižim instinktima, jer ljude može zanimati koliko taj i taj političar može popiti, tko je ljubavnik ili ljubavnica nekog političara ili političarke, ali ne bi voljeli da novine to objave o njima samima. Mi se takvim stvarima u »Vjesniku« nikad nećemo baviti. Postoji granica koju mi i u tim temama nikad ne prelazimo.

Jeste zadovoljni rubrikom za kulturu?

— Ničim nismo potpuno zadovoljni u listu, mi uvijek pucamo na mnogo više. Uvijek želimo biti mnogo bolji nego što trenutno jesmo, a i moramo. Kultura »Vjesnika« bolja je, opsežnija i iscrpnija, a neki kažu i konzervativnija od drugih rubrika u nekim drugim listovima. Naravno da mi i na kulturi želimo još više raditi, zadržavajući kvalitetu koju ona danas ima. Nema dnevnih novina koje imaju tri velike stranice dnevno o kulturi. To je naša prednost i kvaliteta.

U kakvim ste odnosima s vlasnikom, Vladom?

— Otkad sam na dužnosti nitko me nijednom nije zvao na razgovor niti na bilo koji način pokušao utjecati na uređivačku politiku. Imamo potpunu samostalnost. Ako to znači da ova vlada razumije što su mediji i čemu oni služe, onda je to nešto zbog čega možemo biti zadovoljni.

Možete li nam nešto više reći o prilozima koje ste pokrenuli?

— Prilozi koje smo napravili velik su korak za ove novine. »Vjesnik« je postao bogat list.

Četiri kotača prilog su za automobilizam, motociklizam i nautiku. Ljudi koje to zanima naći će tu apsolutno sve o automobilima, brodovima, jahtama, itd. To je prilog stroga i točna usmjerenja.

Antena je RTV prilog koji nam radi Branko Vukšić, koji je odnedavno pojačan. Ne ulazim u to zbog čega se »Večernji list« lišio usluga jednog Branka Vukšića. To je vrhunski rađen RTV-prilog koji je već naišao na veliki odaziv kod čitatelja. To je prilog koji je prvi dosegnuo razinu koju smo očekivali.

Caffe, koji je tek krenuo i koji je već prvim brojem izazvao veliku pozornost i zanimanje čitatelja i koji će i dalje biti odličan prilog, u broju dva grafički je i žurnalistički na još višoj razini. Caffe je još jedan dokaz da »Vjesnik« nisu dosadne novine, naprotiv.

Panorama je ono što je »Vjesnik« imao, ne u ovom obliku, ali kao prilog sedam dana, panorama tjedna. Nakon dugo vremena ponovo je došao taj prilog i on će izlaziti subotom, kao zbroj ideja i trendova, manje događaja.

Krvavo se borimo da vratimo čitatelje i sretni smo da se to događa. Nikada nismo rekli da ćemo biti najtiražniji, jer dnevne novine ovoga tipa ni u jednoj zemlji nisu najprodavanije. Uvijek su tabloidi bilo gdje u svjetu tiražno nadmoćniji nego ozbiljne novine, tako je i u nas. Ono što smo uvijek govorili, bez neke lažne skromnosti i bez oklijevanja jest da želimo biti najbolji, najkvalitetniji, najpošteniji, najumjereniji. Vjerujem da u tome uspijevamo i uvjeren sam da će to čitatelji prepoznati.

Razgovarala Marijana Lisjak