Vijenac 203

Margine

Kosi hitac

Mornar u Sibiru

Hugo Pratt, Corto Maltese u Sibiru, s franc. prev. Stanko Andrić, Ceres, Zagreb, 2001.

Kosi hitac

Mornar u Sibiru

Hugo Pratt, Corto Maltese u Sibiru, s franc. prev. Stanko Andrić, Ceres, Zagreb, 2001.

Corto Malteze trajna je fascinacija ne samo mnogih djevojaka čije sobe prekrivaju njegovi posteri nego i muškaraca koji zbog te fascinacije Cortom nikad nisu pokazivali ni najmanje znakove ljubomore, dapače, dijelili su je. Tako, recimo, u Zagrebu postoji bend imenom Corto, Zoran Ferić jednu je od svojih najboljih priča, Forma amorfa, posvetio Cortu i Hugu Prattu, Stanko Andrić svojim francuskim esejima i interpolacijama uporno je skretao pozornost intelektualnijeg dijela javnosti na Maltežanina, posebice na njegovu, u nas tek sada, a izvorno davne 1979. godine objavljenu, sibirsku epopeju. Dvadesetak godina poslije možemo reći da se čekanje ipak isplatilo, jer Ceres je izdao album koji po mnogočemu nadilazi standarde naših stripovskih objava.

Sibirska je pruga pregolema

Corto Maltese u Sibiru jest strip album koji na 130 stranica donosi šest poglavlja epopeje mornara dobrovoljno zalutala u Sibir, pogovor Aleksandra Flakera koji jasno pokazuje da fascinacija Maltežaninom nije povlastica samo mlađih intelektualaca, instruktivni uvod Didiera Platteaua i Mali povijesni leksikon Stanka Andrića. Kada se sva ta imena nađu na jednom mjestu, umjesno je zapitati se nije li tu riječ o pretjerivanju u erudiciji, podcjenjivanju publike ili nečemu sličnom. No, već naslov stripa, u kojemu se mornar koji preferira topla mora nalazi u Sibiru, naznačuje da je posrijedi zbrka koju treba pobliže objasniti.

Sibir je najnemaritimnije područje ovog planeta, dapače, točka koja se nalazi najudaljenija od svih mora i oceana, nalazi se u današnjoj Mongoliji. Za mornara koji se tamo zatekao valja pretpostaviti da je izgubio kompas kada se nasukao na tako debelu kopnu. Poseban je slučaj kada nije riječ o mornaru kakve ruske flote, nego o Maltežaninu koji više voli toplije krajeve. Bit će da mu je uz kompas otkazao i toplomjer i termostat. Sve te dezorijentiranosti zajedno ipak još ne zahtijevaju tako opsežne pripreme kontekstualizirajućim tekstovima, ali kada vidimo da se radi o 1919. godini u Sibiru, naša dvojba izazvana nedostatkom predznanja naglo raste. Mit o Sibiru vezan je uz povijest gulaga, iz razdoblja Sovjetskog Saveza. Nađe se tu još pokoja asocijacija na prirodu, sibirsku eksploziju ili etnološko podrijetlo Djeda Mraza i šamanizam. Problem nastaje već sa samim geografskim smještajem. Sibir je velika ploča, neuokvirena, bez jasnih granica. Na takvim pločama se, po naravi stvari, kao preko poljskih granica, vječno prelijevaju narodi i plemena, tim prije što Sibir dobrim dijelom nastanjuju stočarska nomadska plemena. Osjećanje beskonačnosti stepa vjerojatno je i potaklo Džingis-kana na beskonačna osvajanja. Sav fluidan, zatočen u bijelom, u moru trave ili leda (grafički, ovaj se strip razlikuje od ostalih Prattovih tek po nešto više bijelih površina) Sibir je zatvor bez zidova u kojemu je na snazi kaotično, peludno kretanje, nepredvidljivo poput kristalne rešetke pahulje snijega. Jedina je čvrsta prometnica od početka ovog stoljeća slavna Transsibirska pruga, koja komunikacijskom gravitacijom privlači sve raspršene diljem Sibira, kao svojedobno Mediteran rimske narode.

Ratnici svih zemalja...

A u to doba trajnoga kaosa, neposredno nakon Prvoga svjetskog rata i u jeku reakcija na Oktobar, u Sibiru se zatekla najnevjerojatnija smjesa naroda i rasa, pustolova, vojvotkinja, mornara, vojnika, tajnih bratstava, nacionalnih preporoditelja, ostataka vojski. U odličnom Andrićevu Malom povijesnom leksikonu izdvojeni su i obrađeni: tajna vojno-politička organizacija japanskih časnika Crni zmaj, komunisti-boljševici i ostali Crveni, Čang Co-Lin — gospodar rata Mandžurije, efikasna Čehoslovačka legija, mongolski nacionalno-revolucionarni vođe, bijeli general Kolčak, kozački ataman Semjonov, živopisni nasljednik Džingis-kana barun von Unger-Sternberg, Zapadni saveznici...

Dodajte u taj kaos Corta Maltesea, Rasputina, pokoju lijepu rusku vojvotkinju i kinesku revolucionarku, oklopljene vlakove krcate zlatom koji lutaju Transsibirskom prugom, bušido i Džingis-kana, led i barut, a sve pod pečatom nenadmašnog Huga Pratta i nabavite strip nakon kojega vam Sibir više neće biti tamna tajga i zaleđena stepa ukrašena kosturima gulaga ispod kojih spava nafta.

Kruno Lokotar

Vijenac 203

203 - 13. prosinca 2001. | Arhiva

Klikni za povratak