Mile i Putnici: U dva oka

Zucchero Sugar Fornaciari: Shake

Šećerko uredno isporučuje svoje albume, vrijedno se trudeći ne biti samo talijanski pop-protagonist, već proširiti svoje horizonte suradnjom sa svima koji bi mu tu suradnju mogli uzvratiti. Njegovo pjevanje na engleskom jeziku ponekad i nije bila neka sreća, ali dragom talijanskom susjedu treba odati priznanje da ima ukusa, voli dobru glazbu i u vječnoj je potrazi za svojim uzorima, s kojima, gle čuda, ponekad i napravi sjajan posao. Obožava američke glazbene korijene i nerijetko ih traži boraveći na američkom jugu. Album otvara Baila sexy thing, zarazna tema o crnokosoj djevojci koja pleše sotto questa luna piena ili u noći punog mjeseca. Zna on i pekmezasto zapjevati o snijegu koji pada i ljubavi koju nitko ne može rastaviti jer on u nju, prekrasnu, vjeruje. Dobro, njegov glas i traži tako patetičan izvor uzbuđenja koja može dijeliti s mnogima. Praćen sjajnom, pročišćenom glazbenom podlogom, glazbom koju autoritativno izvode provjerene studijske mange (Pino Palladino i drugi, kao na Gibonnijevom albumu) Zucchero na krasnom, voćem i povrćem dizajniranom albumu, diže svoje standarde, postavljajući svoj kontekst djelovanja znatno šire od talijanskog. U Italiji će tako i tako prodati blizu milijun nosača zvuka (prošli u osamsto tisuća) i na taj način uz Erosa biti nedodirljiv. Album Shake fina je kolekcija za vožnju autom, kućni život poslije posla i sve prigode gdje nije najvažnije biti potpuno skoncentriran pri slušanju. Vrijedi.

Mile i Putnici: U dva oka

Kada netko ima uspješan bend, potom odluči napraviti potpuno novi, snimi prvijenac, to bude dobro i nema se razloga ne ishvaliti, ljudi odmah pomisle da je riječ o nekom američkom snu. Uspjehu s onu stranu velike bare ne bi se onda čudili, spominjali ga na način koji nije dobro smišljena marketinška priča ili naprosto dio poslovne logike velikih diskografskih sistema. Vidi vraga, riječ je ovdje o Miletu, našem zagrebačkom dečku (dobro, predgrađe je isto grad) i što me iskreno ugodno iznenadilo, hrabrom, odlučnom, pametnom i izuzetno inteligentnom autoru. Hrabrost prelaska na novo ovdje opravdava odličan izbor suradnika, osmišljen koncept, ali prije svega sjajne pjesme. Mile na rock-glazbi koja ima svoje granice, čak ponekad i preopskurne za autorsku širinu, slaže stihove koje bi mogli i samostalno biti čitani na tulumima opuštenije provenijencije.

Mile svoju poetiku između opuštanja pivom (ipak je on zaštitni znak Hladnog piva), jurcanja za voljnim ženama i razmišljanja o smislu slobode od ulickanih žena iz pjesme u pjesmu začini pametnim ispredanjem misli koje možeš jasno iščitati između redaka. Jer nismo glupi. I baš stoga, Mile je opet ispred pivske publike kojoj je pjena važnija od neuhvaćenog stiha. I sve je dobro dok je rifova i ritma bubnjeva. I svježe produkcije. I jedne vrlo, vrlo pametne glave iz koje se sve i začelo. Bravo Mile, bravo Putnici.

Aleksandar Kostadinov