Male spletke primorskoga mjesta

Male spletke primorskoga mjesta

Iako je Zajčeva opereta Momci na brod u bečkom Karltheatru 1863. nakon premijere doživjela stotinjak izvedbi, do naših dana nije nikada izvedena u skladateljevu rodnom gradu. I premda riječki teatar nosi ime Ivana pl. Zajca, trebalo je mnogo godina i zalaganja Zorana Juranića (jednog od inicijatora Zajčevih dana i revitalizacije njegova opusa), pa da se i planski, u kakvu-takvu kontinuitetu, započnu izvoditi Zajčeva djela u Rijeci. Započelo se operama, ali su pravi znalci stalno ukazivali na popularnost upravo Zajčevih opereta, po kojima ga je i pamtila Europa njegova vremena. Tako se, nakon višegodišnjih priprema, ovih dana, na repertoaru riječke Opere našla najpopularnija opereta riječkoga maestra — kratko i dopadljivo djelo rađeno po receptu bečke operete — Momci na brod.

Budući da je riječ o žanru koji nije čest gost na pozornici ni jedne, pa ni riječke, opere, trebalo je — unutar malog ansambla — pronaći protagoniste spremne i sposobne odgovoriti zadatku. Zoran Juranić za suradnice je odabrao mladu redateljicu Stephanie Jamnicky, kostimografkinju Barbaru Bourek i vječno mlada Vjekoslava Voju Radoičića, čija urbana naiva tvori sjajan okvir za predstavu o brodu i mornarima, malim i velikim ćakulama i spletkama svakoga primorskog mjesta.

Na Švacovljevu tragu

U vizualni okvir dobro se uklopio ansambl sastavljen od članova opere i drame riječkog teatra, pri čemu su glumci nosili važne i efektne epizodne role, dok su solisti i zbor opere vrlo uspješno iznijeli glazbeni dio predstave.

Riječka verzija priklonila se obradi Vladana Švacova, koji je radnju iz engleskoga primorskog mjesta preselio na Mediteran. Kao stvorena za riječku publiku koja je tradicionalno sklona pučkim komedijama iz primorskoga života, Zajčeva je opereta dočekana vrlo benevolentno, mnoge naivne prizore gledatelji su popratili iskrenim smijehom, a samu predstavu nagradili dugim aplauzom. Dakako, najveće priznanje i zasluge za uspjeh treba odati skladatelju. Ansambl Opere znao je sa žarom odgovoriti izazovima partiture, pri čemu je osvajala kreacija Ingrid Jambriško Reljac, u ulozi Eme. Mlada pjevačica (prošle je godine diplomirala u klasi prof. Z. Žabčić Hesky) ne samo što ima lijep glas izjednačenih laga nego i sjajnu dikciju, kao i mnogo scenskog šarma. Njezina ljupkost i prirodnost bile su ravnoteža nešto naglašenijem liku Tate Trifuna (vrlo dobar Voljen Grbac) ili pomalo ukočena držanja, ali sjajna u zapjevu, Marka (Roberta Kolara). U manjoj ulozi Bibibane nastupila je Kristina Kolar, a glumačkom minijaturom koja je upravo oduševila gledatelje, istaknuo se Asim Bukva. Orkestar Opere, pod ravnanjem Zorana Juranića, skladnim je muziciranjem pridonio ležernosti večeri, kao i dobro uvježban zbor koji je odgovorio redateljskim i koreografskim zahtjevima (Sonje Kastl). Vizualnom dojmu pridonijelo je i šest plesnih parova riječkoga Baleta. Ako je suditi po aplauzu kojim je ispraćena premijera Momci na brod, ne bi bilo pretenciozno tvrditi da je Rijeka dobila malu hit-predstavu, koja bi — unatoč naivnu sadržaju, ili možda baš zbog toga — mogla ostati na repertoaru godinama.

Svjetlana Hribar