Kist i truba

»15 dana«, ilustrirani časopis za umjetnost i kulturu, br. 4-5, Zagreb, 2001.

Već pogled na naslovnicu na kojoj je reproducirana slika Zlatka Šulentića (njegov autoportret iz 1963) potvrđuje da je riječ o časopisu za umjetnost i najavljuje nam jednu od važnijih tema kojom će se baviti ovaj broj »15 dana«.

Trideseta obljetnica smrti bila je prigoda Mladenu Pejakoviću da nas podsjeti na život i slikarski opus važnoga predstavnika hrvatske moderne umjetnosti. Zlatko Šulentić kao dvadesetogodišnjak slika, 1913. godine, jedno od najvažnijih djela hrvatske moderne umjetnosti — sliku Jesen. Čovjek s crvenom bradom, portret slikara Jovanovića iz 1916, važan je za razvoj slikarske moderne nakon Račića, Kraljevića i Becića. U kasnijoj fazi slika krajolike i gradske vedute. Iz tog razdoblja potječe i, za njegov opus važna, slika Place de Tertre (1930). U više se navrata vraćao sakralnim temama (freska u Svetištu Majke Božje Bistričke 1953, svetište crkve u Novskoj), da bi se od 1963. do kraja života posvetio radu za samostansku crkvu sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu za koju slika Posljednju večeru, Emanus, Govor na gori te Sv. Franjo propovijeda pticama.

Prostor na stranicama časopisa, ravnopravno uz klasične umjetničke forme, dobili su i reklamni panoi koje Fedor Kritovac u svom tekstu naziva petim fasadama. Opremljen brojnim ilustracijama, članak nas podsjeća da je peta fasada preuzela urbanu identifikaciju i funkciju gradskog putokaza, jer njezina prepoznatljivost olakšava snalaženje kao što su to nekoć činili zvonici crkava.

Stogodišnjica rođenja i trideseta obljetnica smrti jednog od najpoznatijih svjetskih jazz-glazbenika Louisa Armstronga lijepo je obilježena podsjećanjem na njegov burni životni i profesionalni put. Tek sedamnaest godina nakon glazbenikove smrti, 1988, otkriven je pravi datum njegova rođenja te se sad sa sigurnošću može reći da je životni put svjetske jazz-legende počeo 4. kolovoza 1901. »Armstrongova melodijska nadarenost jednostavno je fantastična i nema objašnjenja otkud potječe i kako funkcionira njegova magija«, možda je upravo ta rečenica Jamesa L. Colliera najiskreniji prikaz Armstrongove glazbe jer bez obzira radi li se o toplom, promuklom glasu ili virtuoznosti kojom je svirao, izvedba je uvijek donosila nezaboravne, magične, trenutke svojim slušateljima. Zahvaljujući tome njegove interpretacije brojnih osobnih skladbi ili onih drugih autora postale su izvanvremenski klasici. Tekst Wolframa Knorra priredila je Vlatka Polić.

U rubrici Filmski redatelji ovaj put predstavljen je kroz tekstove nekolicine autora talijanski redatelj Ermanno Olmi. Uz tekst objavljena je filmografija (gotovo svi dugometražni filmovi) i prijevod razgovora iz 1989.

Esej Stablo i čovjek — antropološke veze Nikole Viskovića i priče o tisi, lipi i bukvi Marija Rigonija Sterna, kao i nekoliko karikatura o temi drveća podsjećaju nas na značenje drveta u ljudskom životu i na našu neraskidivu povezanost s prirodom.

Za vizualnu atraktivnost časopisa zaslužan je likovno-tehnički urednik Predrag Mihok. Veći format i vrlo kvalitetan papir omogućuju odlične veće i pregledne (crno-bijele) reprodukcije brojnih i dobro odabranih crteža, slika te fotografija.

Goran Ivaniš