Kako smo gledali TV ili Kako se kalio čelik

Najprije — ništa.

Zatim TV snijeg.

Slavno pitanje — jel' to do njih?

Nije; to je do nas.

Nije, nego do njih.

Intelektualac iz kuhinjske pozadine — to je repetitor

na Martinskoj.

Nije; to je do nas.

Zatim — TV snijeg.

Sad mučimo! Počinju vijesti.

Vijesti su samo povod.

Svatko ima svoje vijesti.

Spikeri daju šlagvorte —

Kuhinja donosi zaključke.

TV snijeg.

Sad mučimo! Počinje vrime.

Kako spiker zausti, svi daju svoju prognozu

za sutra.

Objužilo je.

Burin je.

Tramuntana.

Intelektualac iz kuhinjske pozadine —

ja bih gledao TV kalendar.

Snijeg.

Mlađa radio novinarka — i kakva vam je danas slika?

Kuhinja odgovara — nikakva, transparentna.

Intelektualac iz kuhinjske pozadine — virtualna.

Budući je kuhinjski stol u ravni ekrana, cijelu večer

boce šeću.

Čuvajte se boca. Na njima sve krivo piše.

Sugrađanin je hitajući prema Šibeniku i ožednio, popio antifriz umjesto vode.

Koji ne vide lijevi dio ekrana, guraju boce na desni dio stola.

Koji ne vide desni dio ekrana, guraju boce na lijevi dio stola.

I tako cijelu večer boce sele.

TV — snijeg.

Premoreni odlazimo na spavanje.

Ostaju samo starije gospođe, koje u samoći

gledaju televizijski snijeg.