Društveni kapital

Kazalište i TV

Odjel za kazalište i film

Odjel za kazalište i film i časopis »Kazalište« organizirali su 28. studenoga okrugli stol o temi Kazalište u televizijskom mediju, koji je vodila Maja Gregl, urednica Dramskog programa na Hrvatskoj televizji, dok su u razgovoru sudjelovali Nikola Vončina, Joško Juvančić, Petar Šarčević, Eduard Galić, Drago Kekanović i Željka Turčinović te pročelnik odjela Miro Gavran. Razgovor vođen te večeri u cijelosti će biti objavljen u časopisu »Kazalište«.

Većina sudionika osvrnula se na povijest emitiranja kazališnih predstava na televiziji, vrativši se na same početaka, negdje u 1956, kada su kazališne predstave gostovale u televizijskim studijima, preko vremena pojave prvih reportažnih kola, kada su uslijedili prvi izravni prijenosi, pa do današnjih dana. Od samih početaka njihova emitiranja mnogi su mišljenja, a prednjače kazališni kritičari, da je kazališna predstava strano tijelo na televiziji, jer riječ je o različitim izražajnim jezicima. Opravdavaju to činjenicom što u kazalištu postoje neke glumačke i interpretacijske kvalitete koje na televiziji ne dolaze do izražaja. No, pri tome ne treba zaboraviti i da televizija kao medij ima neke mogućnosti koje kazalište nema, a tu je i arhivsko-povijesno-dokumentaristička uloga snimljenih kazališnih predstava, kao i medijski trenutak, odnosno neki trenutačni događaj koji uvjetuje njezino prikazivanje i prezentiranje. Sudionici ovog okruglog stola mišljenja su da ima kvalitetnih ostvarenja za koja se treba izboriti da budu prikazana i na televiziji, ali prethodno ih valja prilagoditi televizijskom realizmu, a ne kazališnoj kulisi. No, tu se javlja problem tehničke naravi, kao i problem kulturne sredine.

U Hrvatskoj ima dosta dobro snimljena materijala koji leži u arhivima. Možda je vrijeme da se oni otvore i prepuste sudu današnjih gledatelja, jer svako vrijeme drukčije gleda iste stvari.

Crnogorski pravopis

Matica hrvatska u suradnji sa Savezom crnogorskih udruga hrvatske (SCUH) i Hrvatsko-crnogorskim društvom prijateljstva Croatica-Montenegrina (HCDP C-M) organizirali su 5. prosinca predstavljanje projekta akademika Vojislava Nikčevića iz Cetinja, njegova Crnogorskog pravopisa i Crnogorske gramatike. Akademik Nikčević završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu jugoslavenske jezike i književnost i komparativnu književnost, a na istom je fakultetu i doktorirao 1975.

Nakon pozdravnoga govora glavnog tajnika Matice hrvatske Stjepana Damjanovića nazočnima se obratio dipl. inž. Draško Radusinović, predsjednik SCUH-a, rekavši da ovakve skupove smatra izuzetnim kulturnim događajem, a posebno se zahvalio i Matici hrvatskoj, koja ga je omogućila.

Ernest Fišer, predsjednik HCDP C-M govorio je o potrebi prijateljstva između Hrvata i Crnogoraca, jer riječ je o narodima čije kulturne veze traju stoljećima. Bila je to i prigoda da se prisjeti nedavno preminuloga Mladena Kuzmanovića, glavnog urednika »Vijenca«, koji je zagovarao upravo to prijateljstvo. Profesor Josip Silić osvrnuo se na standardne jezike, ističući pravo crnogorskoga jezika da ima sva prava koja ima i hrvatski i srpski i bosanski jezik. O razlikama koje uvjetuju postojanje crnogorskoga govorio je profesor Ivo Pranjković, dok je za knjige rekao da iznose mnogo različitih i zanimljivih prijedloga, ali i onih o kojima se može diskutirati. Na kraju je iznio zaključak o neospornom pravu na vlastiti jezik. Profesor Marko Samardžija smatra da je s Nikčevićevim radom crnogorski standardni jezik prošao neke faze, ali mu predstoje one najteže, a to su društvene i političke.

Prisutnima se na kraju obratio i sam autor, akademik Nikčević istaknuvši kako ovih knjiga ne bi ni bilo da nije studirao i doktorirao u sredini kao što je Hrvatska jer je u svojoj sredini bio sam protiv svih. Svojom prošlošću bio je veoma vezan uz Maticu hrvatsku. U borbi za crnogorski jezik dosad je napisao mnogo toga, a preostao mu je još rječnik, na kojem trenutačno radi. Kad završi i taj posao, crnogorski jezik može postati služben.

Društveni kapital

Odjel za sociologiju

Društveni kapital u Hrvatskoj 1995-1999. tema je predavanja Aleksandra Štulhofera, sociologa i doktora znanosti zaposlena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, održana 6. prosinca u organizaciji Odjela za sociologiju. Dijelovi predavanja nedavno su objavljeni u zborniku Globalizacija i njeni refleksi u Hrvatskoj.

Pojam društvenoga kapitala nastaje u sociologiji, odakle se prenosi i u ekonomiju. U njegovoj strukturi tri su ključna područja: povjerenje, udruživanje i poštivanje normi (civilnost), a međusobno su povezana. Povjerenje, kao jedna od temeljnih dimenzija, vezano je uz pitanje povjerenja u ljude oko sebe. Druga dimenzija društvenoga kapitala, odnosno udruživanje, povezivanje je u različite grupe koje su zapravo male škole demokracije, a za njihov nastanak potrebno je inicijalno povjerenje, koje se potom prenosi i na druge, uzrokuje povratnu vezu. Poštivanje normi, kao treća dimenzija, vezano je uglavnom uz promatranje ljudi oko sebe i njihovih reakcija u određenim situacijama što uzrokuje ponašanje u skladu s time. Društveni kapital kolektivno je dobro koje život čini sigurnijim pa i zajednica bolje funkcionira, brže se riješavaju problemi.

U Hrvatskoj su dosad provedena dva istraživanja vezana uz društveni kapital, i to 1995. u sklopu svjetskog istraživanja vrijednosti i 1999. u sklopu europskog istraživanja vrednota. Njihovom usporedbom došlo se do zaključka da se u Hrvatskoj, u tom razdoblju, povjerenje među ljudima smanjilo. Pitanje je koliku je ulogu u rezultatima 1995. imala tadašnja situacija. Prema rezultatima tih istraživanja došlo je i do pada u različitim oblicima udruživanja, rast je zabilježen samo u ekološkim udrugama, dok je najveći pad u crkvenim i vjerskim organizacijama. Pitanje je da li situacija 1995. odražava realno stanje ili su to posljedice rata. Za nekoliko godina trebao bi krenuti novi val istraživanja koji će situaciju vjerojatno učiniti jasnijom.

Antonija Vranić