Domaća rič

»Zadarska smotra«, časopis za kulturu, znanost i umjetnost, gl. ur. Šime Batović, MH Zadar, godina XLVII, br. 4-6, 1998.

Časopis »Zadarska smotra« u ovom broju objavljuje vrlo zanimljivu građu s petoga skupa Domaća rič 5, održana 17. i 18. prosinca 1998, na kojem se raspravljalo o mjesnim govorima zadarskoga kraja.

Na skupu je izneseno 46 izlaganja 39 autora iz 28 mjesta, od kojih 18 s otoka i 10 s kopna; što čini ukupno tri izlaganja, autora i mjesta više nego na prošlome skupu.

Izlaganja su podijeljena u tri skupine — o govorima zadarskoga kraja, građa iz izvorne narodne kulture te umjetnički prilozi na domaćim govorima. Zbornik je još obogaćen prilozima iz drugih krajeva, primjerice osvrtima na humor mještana Blata te njihovim božićnim običajima, kao i pjesmama na jelšanskom govoru otoka Hvara (autora Ante Bačića Fratrića i Rajke Anđelić Maslovarić), što pruža mogućnost usporedbe s narječjima, sličnostima i razlikama, zadarskoga kraja.

Prilozi su pisani čakavskim i štokavskim narječjem, a svi su, osim dijelom rasprava i izvorne građe, pisani izvornim domaćim govorima.

U raspravama o govorima zadarskoga kraja ističu se prilozi proučavanju kaljskog i ošljačkoga govora Josipa Lisca, potom o obilježjima starigradskoga i tribanjskoga govora Mirjane Trošelj ili onaj o maslini kao mnogoznačnom estetskom i kulturološkom simbolu Sredozemlja Mladena Dorkina.

O građi izvornih priloga pišu Darko Dušević (o narodnim običajima na Ražancu), Ivo Oštarić (o starinskim ženidbenim običajima u Kolaru na otoku Pagu), Gabrijel Božić (Kako se je pivalo u Vrsin) ili Zvonko Gržan (Stare petičke pismice).

U doista zanimljivim umjetničkim prilozima mogu se pronaći Pisme na žmanskom govoru Divne Škare te Budimira, Mirka i Zlatka Vidulića, Pisme na barguljskom Ante M. Šarunića, Priloge na saljskom govoru Ankice Piasevoli ili Pisme na povljanskom govoru Ante Tičića, ali i prozna djela — Floćade, priču na govoru Malog Iža Slavka Govorčina, Žena iz Kablun, monolog žene na govoru Preka Senka Sorića, ili Đ ina, igrokaz na govoru Kukljice Tomislava Maričića.

Na kraju treba spomenuti da za nekoliko radova u zborniku nema priloženih rječnika manje poznatih riječi, a ima i priloga bez naglasaka, ali to je iznimka, a nikako pravilo. U svakom slučaju Domaća rič vrijedna je manifestacija čije je održavanje (a i objavljivanje na ovaj način u pisanu obliku) odličan poticaj za budući, još svestraniji rad u sakupljanju, čuvanju, obradi i oživljavanju naše kulturne baštine.

Katarina Marić