Bez smjene generacija

Bez smjene generacija

Zagrebački festival zabavne glazbe inauguriran je još davne 1953. godine, a refren koji ga je godinama otvarao i zatvarao bila je skladba nedavno preminula Zvonimira Krkljuša Pjesma Zagrebu, nastala još 1949. Poslije 1963, tu je ulogu preuzela pjesma Zagreb, Zagreb Alfonsa Vučera, koju će proslaviti Ivo Robić i Zdenka Vučković.

Tako je i ovogodišnji 46. Zagrebfest otvorila Zdenka Vučković dobro nam poznatim refrenom Vraćam se Zagrebe tebi, tebi na obale Save... što je dakako razgalilo publiku. Zdenka Vučković od nestašne djevojčice u međuvremenu je prerasla u brižnu i pomalo staromodnu mamu, možda i baku, koja se u skladu sa zrelom dobi našla ponukanom podijeliti neke savjete mlađim kolegama kako da se ponašaju i nadasve odijevaju (!), kako da žive svoj nemirni život. Srećom opovrgnuo ju je jedan od najstarijih veterana šansone i zabavne glazbe, Arsen Dedić, koji je kao pretposljednji došao na pozornicu na svoj tipičan način, nonšalantno odjeven u crno, obične hlače i poluraskopčanu košulju, što dakako nije smetalo kvaliteti njegove pjesme.

Nizalo se potom osamnaest pjesama, među kojima je već na početku kvalitetom odskočila Sve jeseni zime autora glazbe Borisa Novkovića (tekst, aranžman S. Zubović, J. Cvitanović) u izvedbi vrlo dobre Grupe Joy, pa me je posebno veselilo da je to prepoznao i ocjenjivački sud, koji joj je dodijelio prvu nagradu.

Dojmljivi Jadranko Črnko

Pjesma koja je po mojem mišljenju bila najzagrebačkija, najiskrenija i najdojmljivija, a i nagrađena je najduljim spontanim pljeskom publike, bila je pjesma Škrlak autora i izvođača Jadranka Črnka (stihovi i glazba) u aranžmanu Silvija Glojnarića. Ocjenjivački sud možda se okrenuo suvremenijem pop-muziciranju nagradivši simpatičnu Grupu Joy, no Jadranko Črnko svoju je pjesmu izveo u najboljoj tradiciji zagrebačke šansone, kojoj se nažalost tek povremeno vraća, ali uvijek sa zanimljivim i originalnim rješenjima. To je srećom prepoznao ocjenjivački sud za tekst (Tito Bilopavlović, Ivica Krajač) te je njegova pjesma ipak ovjenčana priznanjem za najbolji tekst ovogodišnjega festivala. Najboljom interpretatoricom proglašena je Maja Blagdan, koja se uspješno nosila s preglasnim orkestrom, a za najboljeg debitanta pjevačica Katarina. Solidna ostvarenja dali su Zrinka, Vladimir Kočiš Zec i Zrinko Tutić.

Najboljom skladbom festivala proglašena je pjesma Živim u snu Đorđa Novkovića i Arsena Dedića, aranžman M. Softić, koju je izvela proslavljena Gabi Novak. Bila je to vrlo profesionalna i profinjena izvedba u zreloj maniri pjevačice Gabi Novak, koja je u svakom slučaju nakon više od četrdeset godina sudjelovanja na zagrebačkim festivalima, već zahvaljujući i toj činjenici, kao i njezinoj popularnosti kod publike, osvojila i nagradu publike. Pjesma Arsena Dedića Život se troši kao kreda, u aranžmanu Stipice Kalodjre, bila je vrlo solidna šansona iz njegove velike zbirke, ali nije mogla nadmašiti popularnost Gabi Novak, barem kada je riječ o zabavnim tonovima, pa je ponovno jednom morao njoj prepustiti mjesto slavodobitnice, na što se već naviknuo.

Sve jeseni zime

Smjena generacija dakle još se nije desila. Zbog raznoraznih okolnosti stalnih mijena u našem društvu, cik-cak linija uspona i padova opće kvalitete našega života i stoga često zabetonirana čuvanja vlastitih pozicija pojedinih protagonista u našem skučenom kulturnom, pa i zabavnom prostoru, nema čak ni smjene dirigenata ili aranžera koji bi unijeli neki novi duh u našu zabavnu glazbu, pogotovo onu festivalskoga tipa.

Tako su i ovaj put orkestrom dirigirali veterani Silvije Glojnarić i Nikica Kalogjera. Kalogjera se istaknuo suptilnijom orkestracijom u pjesmama Sa sedamnaest možeš sve, Želim život i Balada gromova i vjetrova, dok je Silvije Glojnarić bio najbolji u skladbi Živim u snu koju je pjevala Gabi Novak i u vlastitom aranžmanu pjesme Škrlak Jadranka Črnka, kao i u pobjedničkoj skladbi Sve jeseni zime Borisa Novkovića.

Orkestar je naime pretežno bio preglasan (ili je to bila krivnja razglasa?), kao i ritam-sekcija, koja je često nadjačavala pjevačice i pjevače, katkada do potpune nerazumljivosti teksta, tako da se od eventualne pjevačke nadarenosti nekih debitanata ili mlađih izvođača uglavnom malo toga moglo čuti.

Nada Vrkljan-Križić