Vukovarska svjedočanstva

Vukovarska svjedočanstva

U svečanoj dvorani Matice hrvatske 19. studenoga predstavljeno je drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje knjige Siniše Glavaševića Priče iz Vukovara, tiskano u suradnji Matice hrvatske i Hrvatskog radija. Bio je to povod da se svi okupljeni prisjete tragičnih događaja od prije deset godina, kojima je Siniša Glavašević bio svjedok i o kojima nam je ostavio svoja pisana svjedočanstva.

Brojnim prisutnima, među kojima su bili i članovi obitelji pokojnoga Siniše Glavaševića, prigodnim riječima obratio se akademik Josip Bratulić. Bila je to prigoda da se prisjeti, kako je sam rekao, važnoga dana naše povijesti, dana kada je pao Vukovar, ali i dana početaka samostalne Hrvatske. Knjiga je sjećanje na čovjeka koji je svojom željom za etičnošću položio temelje hrvatskoj samostalnosti. U izvješćima Siniše Glavaševića, sakupljenim u knjizi, nazirala se zrelina budućeg vremena, vremena bez mržnje i bez prezira. Bio je to čovjek jedinstvenih kvaliteta, istaknuo je akademik Bratulić. Prisjetio se i prvog izdanja knjige, koje je izašlo gotovo nelegalno, kao i tragedije koja je prije deset godina zadesila Vukovar, ali i cijelo čovječanstvo, jer kada se dopusti da zlo vlada ono i zavlada bez obzira na granice, a tomu smo mi danas najbolji svjedoci. U Vučedolu, najstarijem gradu Europe, arheolozi su pronašli glinenu golubicu i nazvali je golubicom mira, a mi danas znamo da je to ptica feniks koja je iz vlastita pepela stvorila novi život. Vukovarske sjene danas padaju mnogima na savjest dok žrtva Siniše Glavaševića zaslužuje naše puno poštovanje jer je položio život za buduća vremena čiji smo mi sljedbenici, a njegove riječi ostaju trajan spomenik, istaknuo je na kraju akademik Bratulić.

Ivanka Lučev, pomoćnica direktora Hrvatskog radija, s tugom se prisjetila teških ratnih događaja i Siniše Glavaševića, za kojeg je rekla kako je sve radio hrabro i sa srcem, čemu su najbolji svjedoci njegove priče pune ljubavi i ljudske topline. Posebno se zahvalila Matici hrvatskoj i Jeleni Hekman, koji su omogućili da se priče emitirane na Hrvatskom radiju objave i u pisanu obliku.

Prisutnima se obratio i uzbuđeni Mladen Kušec, urednik knjige i njezin prvi čitač. Prisjetio se Siniše Glavaševića, hrabra čovjeka dječačkog lica, i njihova telefonskog razgovora u kojem ga je iz opkoljenoga Vukovara zamolio da pogleda njegove priče. Bile su to priče bez imalo gorčine, priče kojima je mnogo toga rekao, priče koje je cijelo uredništvo čitalo i plakalo u danima kada se već pomalo gubila hrabrost. U našim očima Siniša Glavašević postajao je konstanta dobra koja svake godine raste, istaknuo je Kušec. Te priče snimljene su i potom emitirane na Hrvatskom radiju, svaku večer po jedna. Na Hrvatskom radiju uspjeli su sačuvati i nešto iz Glavaševićeva javljanja uživo, a živa riječ najbolji je dokument za budućnost. Radio, taj neobični medij, kako ga je Kušec nazvao, u ratu je postajao naše oči i naša duša.

Riječi Siniše Glavaševića, kao najbolji svjedoci svega onoga o čemu se taj dan u Matici hrvatskoj govorilo, nazočni su mogli čuti sa CD-a priložena uz knjigu:

»Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerovatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?«

Tiskanjem ove knjige sačuvana su sjećanja na Vukovar, na njegove ljude, sjećanja na Sinišu Glavaševića i njegovu ljubav prema gradu i ljudima, a nadasve ljubav prema slobodi.

Antonija Vranić